“Crna Gora je izvorna, odredišna i tranzitna zemlja za trgovinu djecom koja su prinuđena na prisilni rad, uključujući prosjačenje, posebno među romskom populacijom. Neke romske djevojčice su u dogovorenim brakovima prodavane po Crnoj Gori i na Kosovu, gdje su tjerane da služe. Djeca, posebno djevojčice, prodavana su za seksualnu eksploataciju po zemaljama regiona i Zapadnoj Evropi”, piše u izvještaju.
Kako se navodi u dokumentu, Crna Gora je obučavala inspektore o sprječavanju dječijeg prisilnog rada, organizovani su seminari kako bi se zaustavio trafiking, ali problema i dalje ima.
“Identifikacija žrtava još je oblast u kojoj je neophodan napredak ukoliko Vlada želi efikasnu borbu protiv trgovine ljudima. Istraživanje nije otkrilo nikakve dokaze o programima za sistematsko rješavanje prisilnog rada djece na ulici, prinudnog prosjačenja ili komercijalne seksualne eksploatacije”, navodi se u izvještaju.
Osim toga, djeca iz RAE populacije nailaze na prepreke u ostvarivanju registracije rođenja, zbog visokih cijena administrativnih taksi, ali i zbog toga što njihovi roditelji često nisu svjesni značaja registracije, što im kasnije otežava upis u školu i povećava ranjivost. Djeca su zbog toga češće primorana na rad.
Takođe, nekoj djeci sa invaliditetom, posebno u seoskim područjima, otežan je pristup obrazovanju i ograničena je dostupnost vladinih socijalnih usluga.
U izvještaju se ističe da je Vlada uspostavila institucionalne mehanizme za sprovođenje zakona i propisa o dečijem radu, ali postoje nedostaci koji mogu ometati njihovu primjenu.
U analizi prošlogodišnjih rezultata u sprečavanju prislinog rada djece, navodi se da je tročlani policijski tim istraživao slučajeve trgovine ljudima. Policija je tada ispitivala slučajeve dječijeg prosječenja u saradnji sa Centrom za djecu i mlade “Ljubović”. Navodi se i da su pojedini policijski inspektori prošli seminare za sprečavanje trgovine ljudima.
Nedosljedno praćenje informacija o djeci prosjacima
“Ipak, policiji, sudijama i tužiocima je potrebna stalna obuka za identifikaciju žrtava prisilnog rada djece. Iako je dvoje ljudi osuđeno zbog seksualne eksploatacije, primjetna je praznina u procesuiranju, uključujući povećanje broja osuđujućih presuda. Prošle godine je 65 djece prosjaka poslato u Centar za socijalni rad”, navodi se.
Upozorava se i da je ombudsman kritikovao rad policije i Centra za socijalni rad zbog nedovoljnog i nedosljednog praćenja informacija o djeci prosjacima.
“Djeca su često tretirana kao prestupnici, a ne žrtve. Centar je pružao usluge samo malom broju djece koja su u Crnoj Gori prosjačila. Nedostaje i specijalizovana služba za reintegraciju te djece u društvo”, ističe se.
