Radovi na sanaciji zatvorenog bazena „Nikša Bućin“ počeli su polovinom marta 2018. godine. Izvođač prve faze je bila firma ,,Erlang“, a predviđeno je da se prva faza okonča do 15. juna prošle godine.
Sredstva su obezbijeđena za ukupnu investiciju u iznosu od 4,5 miliona eura. Dalje od prve faze se nije odmaklo je uslijedila žalba drugorangiranog ponuđača i sve je vraćeno na početnu poziciju.
Pitali smo ministra sporta Nikolu Janovića i ko koči radove i ne dozvoljava da se rekonstrukcija konačno završi?
- Ne govorim samo kao ministar sporta i kao Kotoranin. Govorim kao bivši vaterpolista i prije svega kao roditelj dvoje djece koja svaki drugi dan putuju na treninge u Budvu - kazao je Janović i dodao da, po njemu, taj problem datira odavno.
On podsjeća da je sa ,,svakom medaljom koju smo osvajali sa reprezentacijom bila priča o rekonstrukciji kotorskog bazena“. - Dakle, priča je počela još 2008. godine. To je do 2014. godine ostajalo samo na nivou priče, da bi konačno te godine bazen ušao u kapitalni budžet, tj. kao investicija koja će se izvoditi iz kapitalnog budžeta.
Od tada do danas urađena je samo prva faza, koja je završena prošle godine - kazao je Janović.
Kada se govori o bazenu često se može čuti stav da je u pitanju nečija opstrukcija i kao ,,dokaz“ navodi rekonstrukciju sportske dvorane ,,Morača“?
- Tamo je sve završeno za svega nekoliko mjeseci. Nije bio problem ni tender, ni izvođač, ni novac. Znači da se može kad se hoće. Isto i slično je bilo sa bazenima u Podgorici i Nikšiću. Razumijem ogorčenje građana, ali posebno djece koja putuju na treninge u Budvu svakog drugog dana. Djecu od 10, 11 i 12 godina ne interesuje ko je ministar sporta, ko je ministar turizma i održivog razvoja, a ko je predsjednik opštine. Djecu zanima samo da treniraju i u interesu svih nas je da im to omogućimo - kategoričan je Janović.
NADLEŽNOST
Ministar je podsjetio da je Direkcija javnih radova, koja vodi kompletan posao oko sanacije bazena, u direktnoj ingerenciji Ministarstva održivog razvoja i turizma, a ne Ministarstva sporta, kako neki žele da prikažu. Radovi, po njemu, iz dosta razloga ne dobijaju potrebnu dinamiku, zbog čega je i sam rezigniran.
- Ne znam koliko sastanaka sam potencirao sa Direkcijom za javne nabavke i Komisijom za žalbe. Kada čujete njihova obrazloženja, razlozi postaju jasniji. Radi se o Zakonu o javnim nabavkama, koji je sam po sebi komplikovan i daje mogućnost učesnicima u tenderskom postupku da se žale. Ali, ukoliko je tender odrađen kvalitetno, onda mjesta za žalbe i odugovlačenja procesa nema – kaže Janović.
On dodaje da je nakon ovoliko vremena počeo i sam da vjeruje više u nerad i nestručnost u cijelokupnom procesu jer je ,,prosto nemoguće da tenderi padaju dvije godine i da se niko ne zapita zašto se to dešava“.
Opširnije u Pobjedi
