Jedna od najvećih i najvoljenijih glumica koje je bivša Jugoslavija ikada imala, istinska diva i velika dama Milena Dravić preminula je u noći između subote i nedjelje u Beogradu. Životnu i umjetničku pozornicu napustila je u 79. godini, ostavljajući bolnu prazninu u srcima miliona poštovalaca njenog djela širom regiona. Jedna i jedina, legendarna Milena Dravić, dugo se liječila od teške bolesti, ali nije dozvoljavala da je ona sputa, niti je voljela o tome da govori. Prije samo nekoliko mjeseci, poklonila se publici na Festivalu u Puli, gdje je dobila višeminutne ovacije. Plijenila je jedinstvenim šarmom, ljupkošću i dostojanstvenošću, a raskošnim glumačkim darom i fantastičnim filmskim, pozorišnim i televizijskim ulogama ostavila je neizbrisiv pečat u kulturi eksYU prostora. Generacije i generacije odrastale su gledajući je na filmu i TVu, pa ne čudi što čitav region tuguje zbog smrti ove nevjerovatne glumice.
VELIKA ZVIJEZDA
Bila je velika zvijezda, ali uvijek skromna i neposredna. U karijeri je ostvarila stotine veličanstvenih uloga, često je igrala samohrane majke, seljanke, žene iz radničke klase, a bila je i ekscentrična junakinja filmova „crnog talasa“. Na njenu karijeru uticala je i saradnja sa Ljubišom Samardžićem sa kojim je glumila u romantičnim komedijama. Svakako i brak sa Draganom Nikolićem. Važili su za najomiljeniji glumački par na ovim prostorima, a bili su i počasni državljani Crne Gore. Milenu Dravić pamtiće crnogorska teatarska publika i po ulozi u pozorišnom hitu „Bokeški d mol“ Stevana Koprivice u režiji Milana Karadžića, rađenom u produkciji tivatskog Centra za kulturu. U Tivtu je igrala i u predstavi „Jelena Savojska“ u režiji Roberta Raponje.
Bila je rado viđen gost TV festivala u Baru i Hercegnovskog filmskog festivala. Iako je igrala i u eksperimentalnim filmovima i u komercijalnim ostvarenjima, na televiziji i pozorištu, publika je s nepodijeljenom odanošću uživala u njenim ulogama. Društvene mreže juče su preplavljene oproštajnim porukama njenih kolega i fanova širom regiona. Na vijest o smrti, glumac Vojislav Brajović za Tanjug je napomenuo da je otišla glumica koja spada u red najznačajnijih umjetnika epohe. - Njen šarm, srce, radost igre bili su neponovljivi.
Njeni profesionalni dometi su sigurno među najznačajnijima u istoriji naše kinematografije, jer je mogla i umjela da igra sve. Njena pojava je ostavila dubok pečat u našim sjećanjima i bila je privilegija da dijelimo epohu sa njom - kazao je Brajović. Na Fejsbuk profilu od velike Milene oprostila se i glumica Varja Đukić. - Pamtiću sve složene i duge mirne bitke kojima je pobijedila redom sve što je moglo ugroziti njen izvanvremenski dar, stav i djela... čega se dotakla. Slava Mileni!“ – zapisala je, između ostalog, Varja Đukić. Na vijest o smrti slavne glumice reagovala je i režiserka Marija Perović. - Milena, jedna i jedinstvena. I na trenutak stade cijeli YU film – napisala je Perović na Fejsbuk profilu.
IMPRESIVNA KARIJERA
Milena Dravić rođena je 5. oktobra 1940. godine u Beogradu, a glumom je počela da se bavi još kao srednjoškolka. Njena karijera trajala je gotovo 60 godina i krunisana je mnogobrojnim filmskim nagradama. Jedina na ovim prostorima osvojila je glumačku nagradu na Kanskom festivalu, koja joj je pripala za ulogu u filmu „Poseban tretman“ Gorana Paskaljevića. Dobitnica je i Zlatne ruže na Venecijanskom festivalu, Zlatne Haridbe na festivalu u Taormini, Zlatnog laćena u Avelinu, više zlatnih i srebrnih arena na Pulskom festivalu, Dobričinog prstena itd.
Najpoznatije uloge ostvarila je u filmovima „Prekobrojna“, „Jutro“, „Kozara“, „Bitka na Neretvi“, „Misterije organizma“, „Ljubavni život Budimira Trajkovića“, „Rad na određeno vreme“, „Moj tata na određeno vreme“, „Sekula se opet ženi“, „Nije lako s muškarcima“... Ostaće upamćena i kao učiteljica iz kultne serije „Priče iz Nepričave“, Natalija iz „Policajca sa Petlovog brda“, zatim kao Vukosava Petrović i Spomenka iz TV komedija „Pozorište u kući“ i „Lud, zbunjen, normalan“.
FOTKA ZA JUBILEJ
Zanimljivo je da je Milena Dravić na film došla slučajno, kada je 1959. prvi put napustila Beograd i otišla kod tetke u Sarajevo. Zapazio je slovenački reditelj František Čap i dao joj ulogu u svom filmu „Vrata ostaju otvorena“, u produkciji Bosna filma. U tom kontekstu pet decenija karijere obilježila je na neuobičajen način. Te 2009. godine, tačno pedeset godina od snimanja prvog filma, ponovo se našla u Sara j ev u . Šetajući sa kumom i koleginicom Sekom Sablić, zaustavila se ispred porušene zgrade Bosna filma. Veliki jubilej obilježen je tako što je Seka Sablić telefonom slikala Milenu Dravić koja je stala ispred zgrade u kojoj je sve počelo.
Legendarna glumica, veliki čovjek i umjetnik, biće sahranjena u petak u Aleji zaslužnih građana u Beogradu, pored decenijskog partnera u profesionalnom i privatnom životu Dragana Nikolića. Prije posljednjeg ispraćaja dive biće održana komemoracija u Zvezdara teatru.
Stevan Koprivica: Adio, Milena
Za Radio Jadran od velike glumice juče se oprostio i naš poznati scenarista Stevan Koprivica. Njegove riječi prenosimo integralno: „Glumcima je dato jedno prokletstvo. Ne umiru. Da li Dragana Nikolića, Nebojšu Glogovca, Predraga Ejdusa, Ljubišu Samardžića, Pavla Vujisića, Hemfrija Bogarta, Ričarda Bartona i niz drugih velikih doživljavamo kao mrtve ljude? Ne.
Fizička smrt glumca nije njegova kreativna i umjetnička smrt. Ostaju filmovi, ostaju pozorišne role koje su ih svrstale u red besmrtnika, iako znamo da besmrtnost ne postoji, da poslije života ostaje ništavilo i tama. Osim kod glumaca. To im dođe kao nagrada, ili usud, za njihovo umijeće koje im je nekom providencom dato. Milena Dravić juče je zakoračila u vječnost. O njenim velikim ulogama, filmskim, pozorišnim, televizijskim, pisaće teoretičari filma i pozorišta. U ovom oproštaju sjetićemo se njenog pripadanja Boki Kotorskoj, Herceg Novom i Tivtu, Rosama i Kostanjici, mjesta i predjela koja su postali, prema njenim riječima, njen drugi zavičaj. U foršpanu koji prati Milenu /uz Dragana/ u Boki vidimo je kako se prihvata zvona male crkve u Rosama i zvoni na uzbunu dok se požar približava moru. Vidjećemo je na balkonu kuće u Rosama kako se duri jer se sa megafona brodice koja plovi ispod kuće čuje: „U ovoj kući žive Milena Dravić i Dragan Nikolić, naši veliki glumci“. Vidjećemo je kako se spušta skalama prema Škveru sa cegerima u ruci, a u portu je čeka Dragan na gumenjaku.
Vidjećemo je u zimsko doba, u vrijeme „Mimoze“ kako upada na probu koja se održava u konobi „Bonaca“ kod Toma Marina te Dragana i potpisnika ovog foršpana grdi jer je, po njenom mišljenju, previše čaša ispred njih. Najžešća prijetnja je bila da će obavijestiti naše mame. Vidjećemo je kako odlazi sa Rosa, u Đenoviće, pa u Kostanjicu, ali nikada iz Boke. Vidjećemo je na rivi u Tivtu sa makijatom dok čeka probe jedne od najvećih uloga koje je podarila teatru u predstavi „Bokeški d mol“. Vidjećemo je kako šotobraco ide sa Milenom Radojević, direktorkom CZK Tivat i traži da igra još, da igra.
Vidjećemo je u prepunoj sali Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu kako se zajedno sa Novljankom Jelenom Đokić, Mladenom Nelevićem, Andrijom Miloševićem i ostalima klanja petnaestominutnim ovacijama na Sterijinom pozorju. U pulskoj Areni kada ispred nje stoji više hiljada ljudi u dobokom poklonu Njoj. Vidimo je u mandraću u Kostanjici kada, poslije Draganove smrti, brine o njegovoj barci i predlaže da barku prevezemo na vez ,,Jugola Grakalića“ i da barka mora da plovi, ne smije da stane. Sada je ta barka kod Radeta Šerbedžije. I plovi. U tom foršpanu vidimo nju i Dragana kako se u zlovrijeme devedesetih, pošto je ona dospjela na „crnu listu“ umjetnika koji se nisu slagali sa tadašnjim sistemom, sklanjaju u Herceg Novi, dok neverin prođe. Vidjećemo je na našem filmskom festivalu kao gosta, učesnika, iskrene i snažne potpore Festivalu.
Ove godine ovaj foršpan je trebalo da bude dopunjen njenim nastupom na svečanom otvaranju. Milena je poslala dirljivu poruku jer je onemoćala ostala u Igalu. Bio je to njen posljednji pozdrav gradu i Festivalu koji je voljela i koji je volio nju. Zapravo, kod glumaca je zabranjena upotreba „vremena prošlog“. Rečenica glasi - Gradu koji voli i koji voli nju“. Zavazda.
