Crna Gora poučena tragedijom prije 100 godina koja je zadesila njen narod u svojoj veličini manira može oprostiti ali ne i zaboraviti bjelaški teror potpomognut srpskom žandarmerijom. Da li je pošteno onda dodavati sol na ranu i da to čine oni koji su tu ranu i stvorili – braća (po)Srbi?
Naravno da nije i to je svakom normalnom čovjeku jasno ali pretpostavljam u sveobuhvatnom emotivnom ludilu koje je popraćeno veliko srpskim školskim programom koji se promoviše u Srbiji a donedavno i u Crnoj Gori nije ni moguće dobiti drugačiji kadar i mišljenje javnosti.
Blaćenje države: Uz to danas predvođeni plaćeničkim medijima koji više sliče žutoj štampi nego ozbiljnim izdavačima rezultat negiranja i blaćenja susjedne ili vlastite države je zagarantovan. Nije sporno da otvorene rane od 1918. godine još nijesu zacijelile jer Crna Gora ima jedno ogromno otvoreno pitanje; Crkve a kroz nju pitanje vlastitog identitetai stabilnost države.
Nekoliko mojih tekstova su objavljivani a doticali su se crkvenog pitanja u Crnoj Gori, iza svih njih stojim imenom i prezimenom i za sve napisano imam popratni argumenti u velikoj većini se dotiču Crnogorske pravoslavne crkve do 1918. godine i nelegalnosti SPC danas na teritoriji CG.Žalosno je i to da jedan srpski mitropolit u Crnoj Gori može više voljeti drugi do svog naroda od kojeg je.
Najžalosnije je to da ljudi koji ga okružuju i s njim stoluju u Cetinjskom manastiru ne upućuju svoga „šefa“ na neistine koje govori u javnosti. Njegove (Srpskog mitropolita) laži o tome „da je srpski patrijarh mogao i u vrijeme Osmanlija dolaziti na Cetinje i rukopoložiti mitropolita Crnogorskog“ je prvo šamar našim đedovima koji su ginuli za slobodnu Crnu Goru a drugo šamar i njihovim nasljednicima - nama Crnogorcima.
Da se razumijemo a to zna i gosp. Radović za vrijeme Osmanskog carstva na Balkanu pet puta je vladičanstvo posvećenje Crnogoraca izvršilo u Rusiji.
Svi Mitropoliti crnogorski su odbijali Pećkog patrijarha ne davajući mu autoritet nad teokratskom državom Crnom Gorom a po ukidanju turske Pećke patrijaršije nijesu više nikoga ni morali odbijati. U tom periodu jednom je hirotonisanje bilo u Srijemskim Karlovcima po odobrenju Cara Austrougarske(!) kada je rukopoložen 13. oktobra 1784. Petar I Petrović Njegoš, nakon što su ga odbili Rusi.
Kasnije, vladiku Gavrila Dožića za mitropolita pećkog Crnogorske pravoslavne crkve 1911. godine hirotonisali su Grci, tj. Carigradska patrijaršija. Mitropolit pećki Dožić nema nikakve veze sa turskom Pećkom patrijaršijom, g. Dožić je bio sveštenik CPC na teritoriji Metohije. Za vrijeme knjaževine/kraljevine Crne Gore Metohija je bila sastavni dio crnogorske teritorije i crnogorski vladika je imao jurisdikciju i nad tom teritorijom unutar granice svoje zemlje.
SPC kao duhovno-politički eksponent države Srbije u državama bivše Jugoslavije je jedina crkvena uprava koja u tuđim zemljama vodi glavnu riječ po pitanju političke-duhovnosti (pravoslavni = nacionalni Srbi).
Opravdana bojaznost: Bojaznost Srpskog patrijarha Irineja i podređenog nadpopa g. Radovića u Crnoj Gori su opravdana. Politika Crne Gore sazrijeva a prvenstveno jer crnogorski narod evoluira po pitanju kanona u pravoslavlju i ne pristaje više na laži i manipulacije koje im se serviraju od strane srpskih agitatora više od 100 godina. Primjećuju da je odnos Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u najmanju ruku degradirajući i rasistički nastrojen za pravoslavne Crnogorce i to u njihovoj državi. Primjećuju i to da ta crkva ne poštuje državu u kojoj djeluje, blati ju i pljuje te da to nije njihova Crkva jer Crnogorci i svaki normalan građanin voli svoju zemlju Crnu Goru i želi joj sve najbolje.
Rješavanje kanonskog pitanja Ukrajinske pravoslavne crkve u Ukrajini uvelike će odzvoniti u cijelom pravoslavnom svijetu. Upravo današnje stanje sve-pravoslavne crkve dokazuje kako određene autokefalne Crkve nijesu duhovne koliko su političke organizacije sa pretenzijom očuvanja „duhovnih“ granica za neke nove političke prilike stvaranja novih državnih granica. Tome se jasno i glasno treba kazati; STOP! Lijek za takav scenarijo je politička aktivnost u rješavanju duhovnog pitanja. Država ne može i ne smije da izbjegava rješavanje tog pitanja.
Poslednji trzaji SPC u Crnoj Gori su dolazak patrijarha srpskog u pratnji patrijarha Antiohijskog da uvjerava Crnogorce da su nešto što nijesu – Srbi. Zapravo kad bolje sagledamo posjetu Antiohijskog patrijarha ona se svela na 3, 4 slike u medijima i nije se više ni čulo za gospodina. Zar je to način za primanje gosta takve važnosti?
Blamaža: Što je to organizovala SPC osim što se izblamirala sa nekoliko stotina ljudi pred Cetinjskim manastirom (da opet su busevi vozili iz drugih gradova)? Dotičnog patrijarha nije niko od službenih lica primio, niti ugostio, sve je šarlatanski napravljeno od strane SPC samo da se izazove vlast Crne Gore hoće li ili neće patrijarh srpski preći granicu u CG a za taj alibiji se pozvao još jedan patrijarh.Naravno po povratku u Srbiju krila se dobijaju pa opet u svojoj maniri otkrivaju svoje skrivene adute vrijeđanja; „Crna Gora je naša Sparta“ naslovi su medija a na naslovnoj patrijarh srpski Irinej koji je to i izgovorio. Valjda je to bilo preoštro kazati u Crnoj Gori ali provukla se teza i budalaština o istom narodu i to zamislite srpskom - kako kaže patrijarh srpski.
Nemojte da vas čude takve izjave inače i Fidel Kastro je Srbin zato što je Španac jer su Španijom u to vrijeme vladali Srbi (?) Turci su takođe Srbi a Isusova majka je Srpkinja koja nosi srpsko ime Marija, samim time Hrist je Srbin, itd.
Pozvao bi se na uvaženog akademika gosp. Jovana Deretića koji spada u kadar Srpske akademije nauka i umetnosti a čija akademija kroz školstvo oblikuje mlade umove koji bi kasnije trebali imati svoje mišljenje, svoj stav kao i pogled na svijet. A po kombinaciji mišljenja Patrijarha srpskog i g. Deretića da se lako zaključiti kako je Zemlja zapravo Srpska planeta.
Dok gledanost Happy televizije rapidno raste radi novih epizoda rijalitija(po)Srbin g. R. Radoviću udarnom terminu gledanosti zakucava da je Cetinje kraljevski grad i uzdiže ga u nebesa komplimentima što je u najmanju ruku licemjerno jer su njegovi „šefovi“ izbacili crnogorske popove puškama iz Cetinjskog manastira 1918. i postavili svoje crnogorske poslušnike i Srbe.
Upravo su „njegovi“ okupirali i uništili kraljevinu Crnu Goru izabranili povratak kralju i kraljici Petrović-Njegoš što bi sigurno značilo drugačiju sudbinu Crne Gore 1918. I dok se još u Crnoj Gori ne zna ko pije a ko plaća u međuvremenu održi SPC i parastos crnogorskom kralju i kraljici a Crnogorci na livadi gledaju duhovno bludničenje po vlastitim gospodarima i to u vlastitoj zemlji.
Za obraz znamo ali imaju li srama?
