
Recept da se u nedostatku dobrih ideja prave rimejkovi ili takozvani spin-ofovi nije rezervisan samo za filmove. Takve proizvode dobijamo i u serijskom formatu, doduše, u posljednje vrijeme, ne pretjerano često. Gledaoci i kritičari nerijetko, često s dobrim razlogom dočekaju takve projekte na nož. Recikliranje ideje, bez dovoljno uvjerljivih likova i mašte u realizaciji, najčešća su njihova boljka. To su, na primjer, pokazali serija „Caprica“, nastala nakon „Battlestar Galactice“, i „Mayans“, šou stvoren nakon popularne „Sons of Anarchy“.
No, da postoje i izuzeci od pravila, i to vrlo uspješni, pokazao je „Better Call Saul“, spin-of serije „Breaking Bad“, jednog od najboljih TV projekata svih vremena.
Vraćeno povjerenje
Nosilac priče je Sol Gudman (Bob Odenkirk), advokat i prevarant proslavljen u priči o Volteru Vajtu (Brajan Krenston). Osim njega, poveznica ove dvije serije „rodice“ su isti kreatori, Vins Giligan i Piter Gould, kao i još nekoliko zanimljivih likova poput porodice Salamanka, Majka Erhmantrota (Džonatan Benks) i Gustava Gasa Fringa (Đankarlo Esposito).
Isto je i mjesto dešavanja, a prisutan je i vrlo sličan vizuelni stil sa nerijetko korišćenim trikovima, poput prelaska na crno-bijelu fotografiju, u svrhu prikazivanja posljedica događaja iz serijala „Breaking Bad“ (poznato je da su Sol i Džesi Pinkmen jedini preživjeli).
Radnja počinje nekoliko godina prije Solovog susreta sa Volterom Vajtom. Novost je što se ne zove tako. Sol je Džimi Mekgil, sitni advokat koji brani na sudu još sitnije prestupnike, dok usput vodi vječni rat sa bratom Čakom (Majkl Mekin). U svemu što radi Džimi ima podršku „žene svog života“, Kim Veksler (Ria Sihorn). Njihov odnos je nešto najbolje što je ikada viđeno u ljubavnim relacijama na malim ekranima.
Sporedna, ali ne manje bitna dešavanja su gradnja narko imperije Gasa Fringa i Majkov put od čuvara parkinga do Fringove desne ruke. „Better Call Saul“ nije, niti želi da bude „Breaking Bad“, već sasvim originalna drama sa elementima komedije. To ga i čini jednim od rijetkih spin-ofa koji su opravdali povjerenje.

Kako je serija odmicala, a likovi se razvijali, jačao je njen kvalitet, da bi posljednja sezona bila najbolja do sada. Tokom gledanja deset epizoda stiče se utisak kao da je ovdje riječ o „bipolarnoj“ seriji, gdje se u jednoj polovini vodi borba za prevlast na narko tržištu na kom preovladavaju Latinoamerikanci, a u drugoj dešavaju različite vrste spoticanja u korporativnom i uličnom bijelom svijetu.
Na kraju smo saznali i kako je Džimi postao Sol. Tri glavna lika i mnogo sporednih, završili su većinom u donjoj polovini moralne skale. Ipak, ključni faktor iks za ovako dobru sezonu je Kim.
Ona je bila Džimijev glas savjesti. Kim je isprljala ruke manje od svih likova, i to tako da dobije prednost nad protivnicima, bez nanošenja štete sebi. Njena pozicija može da bude i „najstrašnija“, jer gledajući nekoga do koga joj je stalo, vjerujući da će vremenom postati neko poput njega ako nešto ne poduzme, Kim ne shvata da i on zavisi od nje. I da isto tako može da postane još beskrupulozniji.

Kim shvata da postoji nešto trulo u Džimiju u posljednjoj sceni, kada on „pobjeđuje“ komisiju za vraćanje advokatske licence uz pomoć neiskrene, melodramatične priče o bratu. To zauvijek mijenja njihov odnos.
Taj čin iskorišćavanja bratove smrti bilo je nešto najgore što je Džimi uradio u ovoj sezoni, uz to što je pustio Hauarda (Čakovog partnera u firmi) da se osjeća krivim zbog koleginog samoubistva. Pogled na njeno lice sa izrazom dubokog razočaranja stvara mučninu i budi sigurnost da je Džimi postao manipulator i čovjek kakvog ona ne želi kraj sebe.
Njihov odnos kroz ovu sezonu idealno opisuju montažne scene na početku sedme epizode. Vidimo ekran podijeljen na polovine: s jedne strane je Džimi, a s druge Kim, u jutarnjem spremanju. Ova scena pokazuje njihovu fizičku povezanost, a emocionalnu razdvojenost.

Dok su se njih dvoje borili sa vlastitim demonima, Majk je završio u moralnom ambisu. Morao je da brine o grupi njemačkih radnika koji su pravili laboratoriju meta za Fringa, a najveći problem mu je predstavljao njihov vođa Verner (Rajner Bok).
Na opšte iznenađenje, Majk je na trenutke pokazivao i sentimentalnu stranu, a ne samo brutalnu hladnoću na koju nas je navikao. Taj bljesak topline bio je posebno vidljiv u njegovom odnosu sa suprugom pokojnog sina. No, sve je to palo u vodu nakon hladnokrvno izvršenog ubistva spomenutog Vernera, a gledaocima serije „Breaking Bad“ je poznato da je Majkovo srce ostalo zaleđeno do kraja.
Njegov šef, ambiciozni individualac Gas Fring, na ivici je potpune apsorpcije u carstvo Salamanka, dok je od svih likova iz kartela, najviše nerazjašnjenih stvari ostalo uz Nača Vargu (Majkl Mando). On se pojavljuje dovoljno često da ga ne zaboravimo, ali i toliko rijetko, da pomislimo kako je minoran lik. Ono što znamo jeste da je saosjećajan zbog odnosa sa ocem i da razmišlja o izlasku iz kriminalnog svijeta, što se Gasu vjerovatno neće dopasti.
Ova sezona bila je ispunjena zanimljivim dijalozima, prevarantskim igricama i čarobnim vizuelnim trikovima, a znala je i da nas nasmije, pa rasplače (ili obrnuto) u roku od samo nekoliko minuta.
Vjerovatno će tako biti i u petoj sezoni. Ostalo nam je još mnogo neotkrivenog prije nego što zagazimo u „Breaking Bad“ područje. U svakom slučaju, ne sumnjam da ćemo uživati. Ipak je „Better Call Saul“ izrazito inteligentna i zabavna serija, koja počiva na plećima jednog od najznačajnijih televizijskih likova koje smo mogli da vidimo u posljednjih nekoliko godina.

Mnogi glumci sa ovih prostora okušaju sreću pod svjetlima reflektora preko okeana, ali rijetki dobiju uloge kakve zaslužuju. Jedan od njih je i Stefan Kapičić, kog smo mogli da gledamo u serijama „24“, „Numbers“ i „Counterpart“, u kojima je, koliko me pamćenje služi, izgovorio dvije-tri riječi. Kada smo pomislili da će tako i ostati, „zaprepastio“ nas je „glasovnim mogućnostima“ kao Kolosus u franšizi „Deadpool“.
Najsvježiju ulogu odigrao je baš u seriji „Better Call Saul“. U četvrtoj sezoni Kapičić glumi Kaspera, njemačkog bauštelca koji, uz pomoć kolega, pravi podzemnu fabriku meta. Nažalost, uloga ga je vratila korak unazad: dobio je samo jednu liniju dijaloga.
FOTO: imdb.com / tvtime.com / FB stranica Stefan Kapicic