Globalna kampanja
Krenimo redom: i Britanci imaju svoj 13. jul, vrlo poseban i moderan. Onaj kada je slavni Bob Geldof, nakon pola godine kampanje, ljeta 1985. organizovao koncert „Live Aid“ na londonskom „Vembliju“ - uz paralelni u Filadelfiji.
Sve je počelo božićnim hitom „Do They Know It's Christmas“, kada je vijek stara dječja pjesma poslužila Geldofu da skrene pažnju na gladne mališane u Africi. Uslijedio je američki odgovor - vječna „We Are The World“, najljepši hor 20. vijeka predvođen Majklom Džeksonom. I već u rano proljeće počela je globalna kampanja koja je kulminirala sa 14 sati vrhunske muzike u Londonu i Filadelfiji. Tada, kao nikad prije, milijarde onih koji su pratili direktan prenos koncerata, vjerovali su da pjesma može da spasi svijet.
Na zvaničnom DVD snimku koncerta zabilježen je momenat, kada je na „Vembliju“ emitovana video-poruka, spot sa Live Aid koncerta jugoslovenskih rokera u Beogradu. Samo mjesec ranije, osmočasovni stadionski spektakl kulminirao je izvođenjem instant hita „Za milion godina“.
Koncert solidarnosti
Pjesmu Dragana Ilića, frontmena Generacije 5, otpjevala su 32 jugoslovenska muzičara (od Olivera Mandića, Slađane Milošević, Vlade Divljana, Vlatka Stefanovskog, Bregovića, Đorđevića, Tife, Alena - do Massima, Doris, Čolića, Akija, Kondže...). Među njima nije bilo Crnogoraca.
No, istu pjesmu, u martu, četiri mjeseca ranije, u amfiteatru „Tehnike“ titogradskog Univerziteta „Veljko Vlahović“ - pjevali su crnogorski muzičari! Koncert solidarnosti bio je i mala poruka da je nakon decenija kašnjenja za rokenrol trendovima - Titograd spreman da isprati planetu. I da je mladost naše republike uhvatila korak za modernim. Samo sedam godina nakon što je Makadam bio prvi crnogorski pop rok bend sa objavljenom pločom.
Naš pisac i publicista, hroničar crnogorske muzike Željko Milović, sačuvao je sjećanje na taj dan. Tako je upamćeno da su pred skoro 1.000 mladih, uglavnom studenata, četvoročasovnu svirku otvorili Nikšićani sa bubnjarom Savom Perovićem na čelu benda Mirna voda, izuzetno važne figure crnogorskog roka osamdesetih.
Titogradski Rolly (jedna od prvih postava) i Žaoka ispraćeni su ovacijama - baš kao i sugrađanka Snežana Čagorović i ekipa iz Lasera... Svirka je kulminirala nastupom nikšićkog Leonarda, ranije Osme sile - prije izvođenja uvježbavane „Za milion godina“.
Opanci i gunj
Snežana je tih godina bila posebna muzička pojava u Titogradu - kantautorka kojoj su bili dovoljni glas i gitara da zablista autorskim pjesmama („Sanjam ljepši svijet“, „U srcu nosim košulju plave boje“) - ili nekim kantri bluz klasicima. Djevojka rođena u Bileći je u Titogradu osamdesetih godina svirala pjesme Doli Parton, Džoan Baez, Boba Dilana - sve one koje ponovo otkrivaju neke nove generacije Podgoričana...
U Laserima je, na primjer, još od sredine sedamdesetih pjevao Bojan Bajramović, dok su za gitarama bili sinovi našeg slavnog klarinetiste Purka Aleksića, Saša i Boban, pa Vladan Đuranović na klavijaturama. Kroz bend su osamdesetih „stasavali“ Šule Jovović, Dejan Božović... Lako je prepoznati vertikalu titogradske i podgoričke muzičke scene, koja traje.
„Za milion godina“ i Live Aid Titograd pamtiće se, ipak, po nastupu grupe Rolly. Tada je pjevač Aco Tabaš, po povratku iz vojske, nastupio u opancima, vunenim čarapama i ovčijem gunju. Da li je uopšte potrebno dodati da je dobio najjači aplauz?
FOTO: Željko Milović
