Znate li što je najtužnije u svijetu u kom vlade brutalno zadiru u privatnost građana, fašisti slobodno marširaju ulicama, a nuklearni rat je prijetnja koja nam svakodnevno visi nad glavama? Najžalosnije je to što seriju „The Man in the High Castle“, priču o alternativnoj istoriji, od naše realnosti razlikuju samo dvije stvari. Prvo, to što Sile osovine nijesu dobile rat. I drugo, činjenica da paralelni univerzumi ne postoje. Ili barem ne da mi znamo.
Filmski i TV autori ne prestaju da nas zatrpavaju distopijskim pričama. Međutim, „The Man in The High Castle“ razlikuje se od svih žanrovski sličnih projekata zbog toga što se novi kreator Erik Overmajer radije fokusira na nadu nego na egzistencijalni očaj i užase koje trpe glavni likovi.
Paralelni svjetovi
Naravno, užasne stvari se i dalje dešavaju u trećoj sezoni Amazonovog serijala. Brutalne smrti ostale su u središtu, ali da bi ilustrovale snagu protagonista i pokazale koje su metafizičke bjesove spremni da izdrže kako bi očuvali ideale.
U sporogorećoj trećoj sezoni, koja se sve vrijeme igra strpljenjem i očekivanjima gledalaca, Overmajer je konačno produbio naučno-fantastične elemente. Motiv paralelnih svjetova je razrađen i savršeno stopljen sa distopijskim užasima koje donosi svijet u kom Njemačka i Japan vladaju Amerikom.
Ukoliko ste voljeli prvu i drugu sezonu, treća će vam se definitivno dopasti. Naravno, ako ne pripadate manjini koja smatra da su prethodne sezone previše pratile radnju knjige Filipa K. Dika, a onda je treća mnogo odstupila od nje.
Tri fronta
Radnja treće sezone većinom je podijeljena na tri fronta. Prvi je San Francisko, grad pod kontrolom japanske imperije. U ovom rukavcu priče uglavnom pratimo Tagomija, ministra trgovine koji se davno izdvojio kao jedan od najdražih likova, i surovog šefa kempeitai policije, Takešija Kida.
U Njujorku, uz povremeno javljanje iz Berlina, imamo američku centralu Rajha na čijem čelu stoji Džon Smit. On istražuje djelovanje Pokreta otpora koji se širi nevjerovatnom brzinom. U sredini je neutralna zona u kojoj Džulijana Krejn pokušava da organizuje pobunjenike.
Zahvaljujući vizijama iz paralelnog svijeta, Tagomi zna da postoji bolje sjutra. Pokušava da dođe do ljepše budućnosti drugačijim putem, rješavajući konflikte bez stradanja nevinih žrtava. S druge strane, on se ne plaši da digne ruku na bilo koga ko bi mogao da naudi njemu ili osobama do kojih mu je stalo. Pored Džulijane, sa kojom ima gotovo očinski odnos, Tagomi se zbližava sa slikarkom sa kojom bi možda mogao da izgradi budućnost.
Smitovi košmari
Odlična karakterizacija likova nije preskočila ni Kida, rigidnog šefa policije, ali isto tako sposobnog da ponekad spusti gard i otkrije mekšu stranu. No, kao i uvijek, najzanimljivija priča sezone zavrtjela se oko Džona Smita i njegove porodice. Nakon što je njihov sin Tomas pogubljen zbog genetske bolesti „neprimjerne“ za naciste, Džon i supruga Helen ne znaju kako da se izbore sa gubitkom.
Kao da smrt djeteta nije dovoljna da poljulja sve u što je Smit ikada vjerovao, on prvo postaje oberstgruppenfuhrer, a zatim i reichmarschall. Tek sada ne smije da pokaže bilo kakav znak slabosti pred Himlerovim osobljem.
Neke od najsablasnijih scena sezone prikazuju što se događa u Smitovoj podsvijesti. Kada sanja, vidimo ga kraj jezera po kom plutaju beživotna dječja tijela, a knedla se penje u grlo dok sjedi u radnoj sobi i gleda filmove iz paralelnog univerzuma u kom je njegov sin i dalje živ.
Irac i ljepotica
Džulijana Krejn ostala je glavna junakinja, ali njena uloga, krucijalna i za Rajh i za Pokret otpora i dalje djeluje kao da nije dosegnula zenit. Za sada se čini da pravi pakao počinje za nju tek u četvrtoj sezoni.
Od novih glumaca najviše se izdvojio Džejson O'Mara u ulozi mutnjikavog, šarmantnog i izuzetno nestalnog Vajata Pirsa, neodoljivog Irca na strani Pokreta otpora. Uz misteriozne čuvare ključa, Hovtvorna i Keroline Abendsen, koji posjeduju nevjerovatno znanje ne samo o filmovima koji kruže, već i o putovanju između svijetova, možda je najsnažniji utisak ostavila Bela Hitkot u roli Nikol Dormer koju smo još u prošloj sezoni upoznali kao mladu pripadnicu Rajha. Zahvaljujući porodičnim vezama, ova lijepa fašistkinja dolazi u Ameriku da snima propagandne filmove za Rajh, podržavajući nešto što će je do kraja sezone koštati privatnog života.
Osim zbog odličnog nijansiranja likova, treća sezona ne prestaje da oduševljava zbog genijalnih detalja koji čine ovaj distopijski svijet tako bolno uvjerljivim. Među njima se najviše ističe ljubavna pjesma „Edelweiss“ iz kultnog mjuzikla „The Sound of Music“.
Čuvena numera pretvorena je u distopijsku himnu koja vas naježi svaki put kad čujete intro. U pitanju je uspavanka koja uvodi u priču o neprihvatljivosti fašizma. Dok je originalna pjesma bila oličenje nesavladivog duha Austrijanaca pod kontrolom nacista, u seriji „The Man in The High Castle“ ona predstavlja američku verziju iste stvari.
Spaljeni budista
''Edelweiss' u ovom slučaju jeste uspavanka, ali ona koja, uprkos užasima, insistira da ostanete budni. Istovremeni mir i tuga, koje budi prelijepa pjesma o slobodi, možda je najbolje odslikana u budisti koji, usred najvećih nereda u San Fransisku, spaljuje samog sebe nasred ulice. Dok se kamera udaljava, vidite da je njegova silueta u plamenu ista kao izlazeće sunce na posterima pobunjenika. I jasno vam je da slobode ne biva bez žrtve.
U čuvenom periodu koji predstoji, „Nultoj godini“ kako ju je nazvao Himler, slijedi brisanje svih tragova američke istorije prije dolaska nacista. To će možda najteže pasti Džonu Smitu, čovjeku koji jeste dio te istorije, a koji je zbog opstanka porodice primoran da povlači obarač u ime Velikog rajha. Pitanje je čija će žrtva u budućnosti zaustaviti naciste i promijeniti sve. Možda baš Smitova - u jednoj od narednih sezona.
FOTO: pinterest.com / imdb.com / tvtime.com
