Godine 1955, kada je maestro Tenesi Vilijams završio komad „Cat on a Hot Tin Roof“, sigurno mu nije padalo na pamet da će njegova drama dogurati tako daleko. Iako mu nije bila potrebna dodatna popularnost, s obzirom na to da se već utemeljio kao jedan od najznačajnijih pisaca 20. vijeka, Vilijams je ipak sa „nervoznom mačkom nad mačkama“ dogurao do nepojmljive, nedodirljive granice kvaliteta. Kada je iste godine dobio Pulicera za ovu dramu, bilo je samo pitanje dana kada će se pojaviti dovoljno hrabar režiser da pokuša da preseli ovaj vrlo zahtjevan i komplikovan narativ na veliko platno.
Oskarovac Ričard Bruks uhvatio je zalet 1958. godine i doveo zvjezdanu ekipu da mu pravi društvo. O kakvim je glumcima riječ, možda najbolje govori podatak da je na početku želio da snimi crno-bijeli film, a onda ipak nije mogao da odoli. Morao je da prikaže atraktivnost Pola Njumena i Elizabet Tejlor u punom koloru.
Produkcijski kod
Tejlor je dobila ulogu „mačke“ Megi, a Njumen ekstremno zahtjevan zalogaj da predstavi čuvenu rolu Brika Polita, koja je čak nuđena Elvisu Prisliju, Džejmsu Dinu i Robertu Mičamu. No, treća uloga, koja je po svim elementima bila više u centru pažnje od popularne „mačke“ jeste rola Velikog tate kog je odigrao fantastični Berl Ajvs. Inteligentni Bruks je znao da sa ovakvom ekipom ne može da pogriješi, pa niko nije bio začuđen kada je film dobio šest nominacija za Oskara 1959. godine.
Ipak, s druge strane, adaptacija popularne pozorišne drame otkrila je mnoge produkcijske, tematske i legalne nedostatke nakon što je film završen. S obzirom na to da je premijera održana u doba kada je u Americi još važio (ne)popularni produkcijski kod, koji je zahtijevao da se uklanjaju određeni sadržaji, film nije vjerno prikazao dramu Tenesija Vilijamsa.
Vidno razočarani Vilijams je bio protiv uklanjanja „spornih“ elemenata kao što je homoseksualnost i imao je podršku Pola Njumena koji je takođe očekivao autentični scenario. No, nijesu uspjeli da se izbore za originalnu verziju. Sada bi adaptacija ove popularne priče izgledala znatno drugačije nego što jeste prije 60 godina, na premijeri filma u SAD.
Glumačko znanje
Bez obzira na to što je scenario drugačiji od originalnog teksta i na razumljivu ljutnju Vilijamsa, ostvarenje „Cat on a Hot Tin Roof“ bilo je i ostalo nezaobilazno remek djelo kom se filmofili rado vraćaju. Ovako zanimljiv prikaz paradoksa karakternih relacija i emocija je rijetko viđan pedesetih godina prošlog vijeka.
Naravno, kada bismo vratili djelove koji su inteligentno uklonjeni iz originalne verzije, ovaj film bi sigurno imao autentičniji ukus. Ovako nam ostaje da zamišljamo kako bi Njumen neprikosnovenim glumačkim znanjem dočarao zbunjenost svog filmskog lika. Znajući njega, to mu ne bi bio nikakav problem.
Uz tu izmjenu, i lik „mačke“ Megi mogao je da bude promijenjen. No, i ovakav kakav jeste u Bruksovom filmu, jedan je od najboljih koje je ikada odigrala mačkasta Elizabet Tejlor.
L. M.
FOTO: elcomercio.pe / pinterest.com
