U Dulovinama je sve drugačije. I posljednji dani miholjskog ljeta. Drugačije je jer se osjeća blizina i „prisustvo“ Botaničke bašte. Ispred kapije čekaju studenti Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja. Raspoređeni u tišini i inspiraciji koja ih očekuje. Trenerka, kapa, naočare i štap koji pomaže – pred njima se pojavljuje Danijel Vincek. Za svoje 92 godine, Danijel Vincek je ispričao hiljade i hiljade sati botaničkih i naučnih priča, ali su mu obraćanja studentima uvijek najdraža. Priča onima koji treba da zapamte. Da zapamte i pričaju nekim narednima...
TRAVKA PO TRAVKA
Jesen u bašti je pomalo svečana ovim bojama, ali i pomalo tužna jer se završava godišnja sezona biljaka. Pripremamo ih za zimu. Studenti Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja kod nas više nijesu gosti. Ovo je njihov kabinet, njihova laboratorija. Razgovaramo, odgovaramo na pitanja, tu je i Zora Vincek, agronomka koja poznaje dvaki detalj bašte...
Ilegalac i član oslobodilačkog pokreta u Zagrebu u godinama Drugog svjetskog rata. Kasnije privrednik u Crnoj Gori, specijalizovan za oblast spoljne trgovine. Ni drugi dan penzije nije htio da dočeka u Titogradu gdje je živio decenijama, nego je došao u Dulovine, iznad Kolašina.
Tako je prije 36 godina nastala Botanička bašta u Dulovinama. Travka po travka, list po list, život po život. Adresa koja je preskočila Kolašin, region, stigla do drugih kontinentalnih širina i dužina. - Bašta je nama odavno način života. Pokušavamo da drugima predložimo da je tako dožive i srećni smo kada uspijemo.
Vjerujemo da će za ovakve projekte biti sredstava i ako ih trenutno nema. Samo moramo biti spremni jer zdravi ambijenti još sa ovom naučnom i botaničkom pričom su sve deficitarniji. Moramo biti kvalifikovani, stručni i odani ovoj priči jer Evropa traži takvu vrstu pismenosti. Oni cijene ono što oni nemaju, još samo da mi budemo svjesni tih svojih prednosti tamo gdje smo originalnošću zaslužili tu vrstu uvažavanja – kaže Vincek.
Danijel i Zora Vincek su prije nekoliko godina odlučili da Botaničku baštu poklone državi. Ugovor o poklonu su „sastavili“, a država je sa druge strane najavila interesovanje.
BEZ IMPROVIZACIJE
- Mi smo dali sve elemente ugovora o poklonu i očekujemo da država reaguje. Ona treba da odluči koja je to državna institucija koja će nastaviti da brine o bašti. Da li su to Nacionalni parkovi, Prirodnjački muzej, neka druga naučna ili turistička organizacija. Botanika traži specijalistički pristup i tu nema improvizacija. Sve do prije godinu-dvije, Danijel Vincek je bio na planinama, a zimi i na skijama. Uvijek je znao da kaže – nema botanike bez kretanja po planinama.
Sada je u 92. godini smanjio svoju pokretljivost, ali i na početku desete decenije je sačuvao svoju prepoznatljivu ekološku analitiku. Kaže da sada u prosjeku 2500 gostiju tokom godine posjeti baštu i prisjeća se najinteresantnijih posjetilaca.
UKRAS
- Bili smo začuđeni i pomalo zbunjeni kada su nam se pojavili Japanci i kada su nam predstavili svoje interesovanje za kukurijek, koji se ovdje smatra štetočinom. Naravno da smo im izašli u susret i ponudili sve što je trebalo. Oni su oplemenili i ukrstili kukurijek i od biljke koja je medicinski manje interesantna napravili ukrasnu biljku.
Napisali su i knjigu o kukurijeku, a njihovo interesovanje opravdano je time što kukurijeka nema u Aziji, već samo u Evropi – ističe Vincek. Danijel i studentima, između ostalog, besjedi kako će nove „ceste“ koje se grade učiniti da Kolašin bude predgrađe Podgorice. Puno toga bi se tada moglo premjestiti u „malu varoš“. Najprije one djelatnosti koje se zdravom prirodom prepoznaju i u njoj funkcionišu. Danijelove Dulovine će biti spremne.
