Inicijatori ideje o potrebi promjene Ustava, smatra naš sagovornik, tu priču su pokrenuli „iz ugla partikularno definisanih interesa, koji su proizvod političkog, a ne pravnog čitanja stvari, što ozbiljno može ugroziti prilično visok kvalitet važećeg ustavnog teksta“. Radulović je zagovornik koncepta „ustavnog patriotizma“ koji je izazvao burne reakcije dijela javnosti, a on objašnjava da ta ideja „afirmiše građanstvo i društvenu kulturu gdje se u korpus patriotizma ubraja i odavanje počasti državnoj zastavi ili himni i gdje je svako slobodni tribun svog identiteta“.
POBJEDA: Udruženje na čijem ste čelu strukovna je i najstarija organizacija crnogorskih pravnika. Kako gledate na ponovo aktuelizovano pitanje promjena Ustava? Koliko je takva inicijativa u ovom trenutku ozbiljna?
RADULOVIĆ:Generalno, pitanje ustavne nadogradnje ne dovodi se u pitanje, jer je to otvoren proces, kao što je to bilo 2013. godine, kada je urađena promjena Ustava sa 16 amandmana. U ovom trenutku, sa stanovišta stručne javnosti odista je upitno, u okviru reforme izbornog zakonodavstva, otvarati pitanje ustavnih promjena, posebno u onim djelovima ustavne materije koja temeljno sa ovim pitanjem nije u dodiru. Stoga, slobodan sam ukazati na dvije velike manjkavosti ove inicijative. Prva – da će se na taj način, usljed složenosti procesa ustavnih promjena, izborna reforma, koja je prilično zahtjevan i hitan postupak, samo dodatno odgoditi. Druga manjkavost sadržana je u činjenici da se u najavljenu ustavnu promjenu ulazi iz ugla partikularno definisanih interesa, koji su proizvod političkog, a ne pravnog čitanja stvari, što ozbiljno može ugroziti prilično visok kvalitet važećeg ustavnog teksta.
POBJEDA: Ukazujete na visok kvalitet važećeg ustavnog teksta. Na čemu to temeljite?
RADULOVIĆ: Inicijativa za ustavne promjene je najavljena bez konsultacija sa strukovnim asocijacijama ili naučnim institucijama i bez jasnog definisanja osnova ili pravaca za eventualne promjene. Ustavna reforma je vrlo zahtjevan proces i nije ga mudro otvarati bez prethodno temeljne i kvalitetne pripreme. Podsjećam da smo, kada je donošen važeći Ustav, prvo formirali ekspertski tim od sedam istaknutih univerzitetskih profesora na čelu sa akademikom Mijatom Šukovićem, koji su izradili „ekspertsku verziju Ustava“. Taj tekst je bio osnova Ustavnom odboru za predlaganje ustavnog teksta koji je usvojen 2007. godine. Čitav proces pratila je Venecijanska komisija, sa kojom je Udruženje pravnika organizovalo naučnu raspravu i dalo svoj doprinos kvalitetu ustavnih rješenja. Upravo takav rad, uz podršku akademske zajednice i obezbijeđenu međunarodnu verifikaciju, proizveo je važeći ustavni tekst, koji zadovoljava standarde savremenog konstitucionalizma.
POBJEDA: Gdje je sada problem?
RADULOVIĆ: Problem nije u Ustavu, već u nedovoljnom sagledavanju ustavnog teksta. Odredbe Ustava u članu 155 i članu 156 jasno utvrđuju proceduru promjene Ustava u procesnom i formalnom smislu. Pritom, član 45, koji uređuje biračko pravo, treba staviti u kontekst člana 157 Ustava koji normira potrebu obezbjeđivanja dvotrećinske većine u parlamentu, koja se zatim mora potvrditi na referendumu na kojem je potrebno da se izdejstvuje podrška najmanje 3/5 svih birača. Ove neupitne činjenice upućuju da je dalje insistiranje na ustavnim promjenama necjelishodno.
Opširnije u Pobjedi
