Kultura

Bajke su samo bajke

Mistična, prijeteća klavijatura izvire iz mraka, magle, gustog soničnog dima, baš kao u filmovima Džona Karpentera. Sve dok gitara na udari u marš, a glas muškarca, gotički ranjiv, ne zapjeva banalno i cinično: „Ona ima hod poput antilope i osmijeh Penelope...“ U „Matildi“, prvoj pjesmi na prvoj ploči ikada snimljenoj u Titogradu!

Bajke su samo bajke
Objektiv/PobjedaIzvor

Mapa mladosti
Na omotu ploče „Zajedno u snovima“ (1988) potpisane crvenim slovima „Josef K.“, stajalo je vrlo ponosno i samosvjesno: „Prva pop rok ploča snimljena u Crnoj Gori“. Prije 30 godina, prvi titogradski LP bio je - do kosti alternativa. Supkultura, u onoj mjeri u kojoj za svakog Podgoričanina to znači samo jedno ime: Brčko Brčković.
Alternativa, supkultura i subverzija. Te 1988, nazvati bend po Kafki, pa svirati elektro pop nabrijan nekim sanjivim i gizdavim gitarama (negdje u stilu Tears for Fears, ali i malo rokerskije u Toto fazonu) - nije nešto što bi se očekivalo u Titogradu. Kada je ploča zaslužila hvalospjeve jugoslovenske kritike, ljudi su mislili da je vjerovatno riječ o djelu nekih Zagrepčana! 
Josef K. kometa bljesnula je jako, a prije nego što se ugasila stigla je da prodre duboko. Subverzivnije, dublje od dna Morače... Vrlo je bitno reći: „Zajedno u snovima“ je mapa duše podgoričke mladosti i dan-danas, kao prije 30 godina.

Tri Lolite
Muzika, tekstovi, ime - iza svega je stajao Brčko, tada ipak „samo“ Goran Nikčević. Njegova fotografija, silueta koja izranja iz mraka, srednji je od tri lika na zadnjoj strani albuma. Pored njega su bubnjar Miško Tamindžić i basista Miško Stanišić. 
Za snimanje albuma tu su bili i gitaristi Dejan Božović i Mladen Jovanović, prateća vokalistkinja Roberta Beti Nikolić i vrhunski klavijaturista koji je ploči pružio zaista poseban šmek - Aleksandar Saša Tamindžić. 
Ljudi iz RTV Titograd imali su povjerenja i senzibiliteta da snime ploču. Osjetili su muziku Josefa K, spakovanu u provokativnom omotu, sa tri bosonoge Lolite. U čežnjivoj sanjivosti američkog doma ulovio ih je slavni hroničar američkog Juga, fotograf Vilijam Gedni.

Miris kosmosa
„Vapaj za Matildom“ je vrlo jasno usmjerio ploču - autocinične pjesme mladića koji lamentira nad neostvarenom ljubavi. Sa toliko humora na svoj račun, onako na koji to čine samo Podgoričani. 
Svima koji su sada fascinirani Zagrepčaninom Svemirkom, valja poručiti: sve je to prije 30 godina svirao Josef K. I to bolje. Ko ne vjeruje, neka čuje kompleksnu, sporu „Miris kosmosa“ koju u šest i po minuta nose Brčko i Beti. 
Josef K. podigao je prašinu na alternativnoj sceni Jugoslavije. Godine 1989. dobio je podršku za snimanje spotova za RTV Titograd u Baru. „Osvajanje“ je otužni lament platonske ljubavi snimljen između bifea i bazena hotela „Topolica“ (sadašnji „Princess“). 
Najinteresantnija je „Bajke su samo bajke“ koju je Brčko snimao kao mašinovođa stare parne lokomotive tada smještene u maslinjacima. One koja je decenijama ranije vozila od Bara ka Virpazaru...

Idemo na Mjesec
Čudan je osjećaj nakon preslušavanja ploče (dostupna na Jujtubu). Pitate se što se, pobogu, desilo da bi na tome stali? Desio se rat, desili su se njihovi životi. Drugi album „Idemo na Mjesec“ nikad nije dočekao zainteresovanog distributera. Jer „bajke su samo bajke“, znao je Brčko već i tada. Na listi neostvarenih ljubavi Podgorice završio je i Josef K.
„Idemo na Mjesec“ i dalje čeka u arhivi Radio televizije Crne Gore. Cijele tri decenije nakon ploče „Zajedno u snovima“, zaslužuje da sa njega oduvamo debeo prst prašine, makar objavljivanjem na internetu. Onda bi Kafkina kometa opet proletjela iznad Morače. Taman na vrijeme, nakon 30 godina. Stojan STAMENIĆ

FOTO: discogs.com

Portal Analitika