Čuveni Čarli Parker dao je najljepši i najtačniji savjet kolegama saksofonistima. Velikan džeza rekao je: „Nemoj da sviraš saksofon. Pusti da on svira tebe.“ Oni najbolji, poput Parkera ili Klarensa Klemonsa, dajući „dozvolu za ubijanje“ svom instrumentu, postizali su nevjerovatan „specijalni efekat“. Nijesu se zaustavili na tome da pretvore svoja zlatna pluća u produženi dio saksofona. Uspijevali su nešto mnogo bolje – da njihov instrument, sposoban da bude i najsenzualniji i najsiroviji na svijetu, zasvira sve koji ga slušaju.
I poslije se čudimo kako su se saksofonisti iskrcali na ostrvo pop kulture kao „najkul tipovi na svijetu“... Njihov instrument postao je sredstvo izražavanja mnogih kultnih ličnosti. Izmišljenih, kao što su Liza Simpson i Snupi. I stvarnih, poput Vudija Alena i Dejvida Finčera, koji su ovjekovječili kultne saks pjesme kao što je „Baker Street“ u mnogim autorskim filmovima.
U susret 6. novembru, Međunarodnom danu saksofona, prisjećamo se 12 nezaboravnih momenata u kojima je saksofon pružio nezaboravan doprinos filmskoj atmosferi. Obavezno im se vratite kako biste obilježili ovaj divni praznik kako valja i trebuje.
Miki i ljudožder
Listu otvaramo starcem od 86 godina: Diznijevim kratkim crtaćem „Trader Mickey“ (1932) koji prati Mikija Mausa i Plutona dok putuju po Africi. Da se razumijemo: riječ je o jednom od najrasističkijih čeda čuvenog Volta. No, nemoguće je zaboraviti osmominutni filmćić u kom ljudožder prestaje da dodaje sjeckano povrće u kotao u kom se kuva preznojeni Miki zato što ovaj tako dobro svira saks!
Paranoični um
Oni koji misle da je „Godfather“ ili „Apcalypse Now“ najbolje djelo Frensisa Forda Kopole, sigurno nijesu gledali „Conversation“ (1974). Niko, naročito obožavaoci džeza, nikada neće zaboraviti finale sporogoreće drame sa Džinom Hekmanom koji, bolestan od paranoje, sjedi u ćošku totalno razvaljene sobe – i svira saksofon. Malo je reći da je glavna tema, koju je komponovao Dejvid Šajer, učinila čudo za atmosferu ove fantastične drame o špijunu sa krizom savjesti.
Opsesija brojemU redu, slažemo se, film „The Number 23“ (Džoel Šumaher, 2007) nije baš najgenijalnija stvar u istoriji kinematografije. Opet, teško je izbaciti iz glave žilavog, zaprljanog, poluludog Džima Kerija kako svira saksofon sa izrazom lica čovjeka koji se zauvijek pozdravio sa razumom – naročito ako ste skloni teorijama zavjere. U tom slučaju, njegova opsesija brojem 23 morala je da vas goni danima nakon gledanja Šumaherovog trilera.
Pijani solo
Godine 1988. Klint Istvud režirao je blistavu biografiju Čarlija Parkera. No, od svih scena iz filma „Bird“ sa Forestom Vitakerom, najupečatljivija je ona koja ga prikazuje u studiju, sa grupom muzičara, dok izvodi kultnu „Lover Man“ ne prestajući da naginje bocu. Džez puritanci zamjerili su Istvudu što se u ovoj sceni zaustavio samo na Parkerovom teturanju kad je već imao potvrdu ljudi koji su svirali s njim da tom prilikom nije mogao da ustane koliko je bio pijan. Hriste Isuse, kao da nije pokazao poentu...
Lijev zagrljaj
Ponekad se čini da nema potcjenjenijeg filma Spajka Lija od ostvarenja „Mo' Better Blues“ (1990) sa Denzelom Vošingtonom i Veslijem Snajpsom. Ako još nijeste gledali ovaj neprikosnoveni filmski bluz, potražite scenu iz filma u kojoj pet muzičara izvodi kompoziciju Bila Lija. Recimo samo da će saks solo Brenforda Marsalisa, „pozajmljen“ liku koji igra Snajps, biti dovoljan da potrčite u zagrljaj Lijevom čudu.
Oko ponoći
Džez legende Herbi Henkok i Dekster Gordon, fiktivna priča zasnovana na biografijama njihovih čuvenih kolega - Lestera Janga i Bada Pauela, Oskar za najbolju originalnu muziku... Što bi još trebalo da kažemo da biste pogledali francusko-američki džez dragulj „Round Midnight“ (Bertrand Tavernije, 1986)? Možda to da se u kameo ulozi pojavljuje Martin Skorseze?
Džezerski okršaj
Muzičko-filmski orgazam zagarantovan je uz „Paris Blues“ (Martin Rit, 1961). Zašto? Ako ni zbog čega drugog, onda zbog šestominutne scene u pariskoj kafani tako nalik balkanskoj, u kojoj se Luj Armstrong (!) nadsvirava sa saksofonistom kog igra Sidni Poatje!
Drmusanje trbuha
Druga vrsta orgazma dobija se od kultne komedije „Some Like It Hot“ (Bili Vajlder, 1959) sa Merlin Monro. Njene kolege Džek Lemon i Toni Kertis u ulogama džezera u suknjama tresu trbuhe od smijeha ljudima širom planete skoro 60 godina!
Šlog ili erekcija
Upozorenje: pobiješnjeli saksofonski solo Bila Pulmana u glavolomci „Lost Highway“ (Dejvid Linč, 1997) može da izazove i šlog i cjelodnevnu erekciju. Bože, koliko smiješno poslije ovoga djeluje tvrdnja Kortni Lav da saks i rokenrol ne mogu da idu zajedno...
Slijepi rvač
U filmu „Mad Max Beyond Thunderdome“ (Džordž Miler, 1985), kultni junak Mela Gibsona prognan je u zemlju kojom upravlja nemilosrdna Aunty Entity (Tina Tarner). Tokom njenog sastanka sa Maksom prisutan je i slijepi džezer koji više podsjeća na sumo rvača nego na muzičara. Kada ga Aunty zamoli da odsvira „nešto tužno“, začućete jednu od najljepših saks pjesama na planeti.
Nauljeni kukovi
Mnogim fanovima filma „The Lost Boys“ (Džoel Šumaher, 1987), hita iz osamdesetih, još je teško da povjeruju da je Tim Kapelo, čuveni The Sexy Sax Man, tek ove godine izdao solo album. I zaista, samostalni projekat očekivao se mnogo ranije od čovjeka koji je uspio da natjera rokenrol publiku da benguje izvodeći „I Still Believe“ od benda The Call u Šumaherovoj vampirskoj komediji. Mišićav, nauljen, uvijek bez majice, sa kosom svezanom u rep, Kapelo je ušao i u muzičku i u filmsku istoriju sa saksofonom u rukama, mrdajući kukovima tako da bi mu na seksi pokretima pozavidjela i Šakira!
Mačkasti lom
Kakva je to džezi lista koja može da prođe bez čuvene svirke sa mačkama muzičarima koji propadaju nekoliko spratova svirajući „Everybody Wants to Be a Cat“? Nikakva. Zato častite sebe makar ovom numerom iz Diznijevog bombona „The Aristocats“ (1970) u čast džezerskog praznika. Long live jazz cats! M. IVANOVIĆ
FOTO: imdb.com / youtube.com / mubi.com / pinterest.com
