Film „Meet Joe Black“, rimejk klasika „Death Takes a Holiday“ (1934), jedno je od onih ostvarenja na čiji pomen ruku polažemo na srce. Uprkos comme ci, comme ca kritikama, gledaoce je, baš kao i junake čudnovatog djela Martina Bresta („Scent of a Woman“) pogodio grom. I dan-danas, dvije decenije nakon bioskopske premijere 14. novembra 1998, sjećaju se te veličanstvene munje – i putera od kikirikija!
(Ne)očekivani gost
Izvanredna glumačka ekipa, provjereni tandem Entoni Hopkins i Bred Pit (igrali oca i sina u nezaboravnoj drami „Legends of the Fall“), nestvarna Kler Forlani, Marša Gej Harden, Džefri Tambor i Džejk Veber, ali i pitki scenario Boa Goldmana („The Scent of a Woman“, „One Flew Over the Coocko's Nest“) učinili su da tri sata poetične drame prolete za tili čas.
Priča o silasku Smrti na zemlju promijenila je naš stav o tako „ozbiljnoj stvari“, a rola Breda Pita učinila nemoguće – probudila želju da se što prije prepustimo i sa radošću sačekamo „onu što uzima bez ruku“. Mnogo je filmskih adaptacija koje se bave ovom temom, ali „Meet Joe Black“ pretvorio je ružnu vijest o odlasku na vječni počinak - u pravu pravcatu bajku. Nego, krenimo redom i saznajmo kako je Smrt poljubila život.
Sunčani dan u Njujorku i svijetu medijskog mogula Vilijama Periša (Hopkins) naoblačiće bol u srcu i čudni glas u glavi. Nekoliko dana prije 65. rođendana, u jeku priprema za proslavu, glas neprestano odzvanja i ponavlja njegove rečenice... I pojavivši se pred vratima Periševe vile, dobija lik.
Bil ima odgovor na pitanje. Da, njegovom „le vie en rose“ došao je kraj. Smrt je tu od pamtivijeka, vreba eonima, ali tek odskoro postala je zainteresovana za Bila. Ne bira bilo koga, nju morate zaslužiti! Potrebna je mudrost, stručnost, iskustvo, entuzijazam, energija. Prvoklasan život ište veličanstvenu smrt!
Anđeoski lik
Perišu nije lako da prihvati laskavo saznanje, još od anđeoskog lika – plavookog momka zlatne kose u odijelu. Laserski pogled anđela strašan je, ledi krv u žilama. Smrt je opasan igrač. Ne možeš je otpustiti. Ovo je situacija iz koje se ni veliki biznismen ne može izvući.
Sklapaju dogovor: Smrt će zaobići Bilovu porodicu i, u noći proslave rođendana, odvesti samo njega. Prije toga, provešće nekoliko dana na zemlji, na odmoru. Za to vrijeme Bil će ga predstaviti porodici i saradnicima. Nazvaće ga, simbolično, Džo Blek (eng. „crni“).
Ali, Smrt nije slutila da na zemlji postoji raj. Preobrazivši se u prelijepog momka „iz kafića“ čije je tijelo iznajmila, upoznala je Bilovu gracioznu kćerku Suzan (Forlani). Ona je njegova Beatriče, vodilja do ljubavi. Ukus njenih usana ljepši je nego sve zemaljske čari, slasniji od čajnih kolačiča, sendviča sa jagnjetinom, opija više od vina, pa čak i od tako zaraznog putera od kikirikija.
Derviški ples
Suzan se zaljubila u Džoa dva puta. Prvo, u lik prelijepog bezimenog momka u kafiću. Drugi put tokom boravka Smrti na zemlji. U kafeu je osjetila „udar groma“ o kom joj je govorio otac. Onaj koji te „pomjera s mjesta, donosi šaptaj uzbuđenja, čini da pjevaš sa elanom i plešeš kao derviš“.
Isto je doživjela kada je upoznala „očevog novog saradnika“. Kako je moguće zaljubiti se u stranca, nekog o kome ne znaš ništa osim da voli tvoj miris i puter od kikirikija?!
Suzan je poslušala očeve savjete o ljubavi, ludosti, opsesiji i odlučila da se prepusti. Džo je takođe uhvaćen u ljubavnu zamku. Sada želi da odvede dragu i prekrši dogovor. Ali, da li je to prava ljubav?
Suzan ipak ne zna kuda ide. Smrt shvata da postoji laž - nešto gore od usamljenosti. Uviđa da je njegova Beatriče zaljubljena u momka iz kafića. Dovoljno je što će porodicu ostaviti bez jednog člana. Odlučuje da u blagu noć ode dostojanstveno, kao i Bil.
Usne od kikirikija
Tužna storija o romansi Smrti i života bliži se kraju. Čarolija praćena „zauvijek bolnom“ temom Tomasa Njumena „Whisper of a Thrill“ ugasnuće svakog časa. Nebesa će dobiti prvoklasnog stanara Bila Periša, dok će na zemlji ostati slomljeno srce, a tamo gore zauvijek usamljena Smrt.
Ipak, ova priča ne bi bila bajka da nema srećan kraj. Pomislićete kako za koga, ali iako smo se potpuno poistovjetili sa Smrću znamo da ono je što je uradila, najbolje za sve.
Dobra Smrt ima veće srce nego svi smrtnici. Za samo nekoliko dana na zemlji shvatila je suštinu nepodnošljive lakoće postojanja. Ne žesti se, ne bijesni, samo je zahvalna za ljubav, radi ono što mora bez privida, žrtvuje ljubav iz ljubavi. Odlazi sigurna u jedno – da nikada neće zaboraviti plave oči i usne od kikirikija.
Kao i Rik u voljenoj „Kazablanci“, Smrt u ovom prokleto dirljivom ostvarenju prepušta dragu drugome. Neće odvesti Suzan, a umjesto da je ostavi slomljenog srca ispuniće obećanje koje joj je dao. Uvijek će imati ono što je pronašla u kafiću. Jer nije važno što je, nego ko je. On je Džo. Ona je Suzan.
Milena ČAVIĆ
FOTO: pinterest.com / imdb.com
