Kako navodi publicista Danilo Burzan, autor „Leksikona podgoričkih ulica“, osim pomenutih, od ukupno 314 saobraćajnica imenovanih imenima značajnih pojedinaca iz zemlje i svijeta, 73 je nazvano imenima umjetnika, 22 naučnika, 16 vjerskih velikodostojnika, devet ljekara, pet inženjera, dvije vrhunskih sportista i jedna imenom učiteljice.
Burzan dalje primjećuje da 35 ulica ima ,,neutralni“ naziv poput Cvjetne ulice, Ulice mira, Ulice ruža, Ulice sloge, dok je jedna ponijela naziv prve ćirilične štampane knjige Južnih Slovena Oktoih. Takođe, među ukupno imenovanih 499 ulica na teritoriji glavnog grada, našle su se i 58 nazvane po geografskim pojmovima.
Burzan ističe da, osim nekih propusta, struktura podgoričkih ulica ukazuje na ravnotežu i dobru mjeru na relaciji strani domaći pojmovi.
“Imamo veoma dobro zastupljene strane države i državnike, ulice svih glavnih gradova iz okruženja, nemamo albansku jer bi naziv tiranska mogao biti dvojako shvaćen, ali imamo Skadarsku, Beogradsku, Sarajevsku, Zagrebačku, Ljubljansku, Splitsku. Gradovi Evrope tu dijelom trpe jer fale neke od velikih metropola. S druge strane, zanimljivo je da je u skorije vrijeme jedna od ulica dobila naziv po glavnom gradu Azerbejdžana, Bakuu”, kazao je Burzan.
On dalje primjećuje da, uzimajući u obzir činjenicu da politika i ratne zasluge prirodno odnose prevagu, oblasti poput umjetnosti, kulture, nauke, takođe nijesu zapostavljene, te se solidno prostora dalo i poslenicima iz ovih životnih sfera.
“Među književnicima našlo se 12 iz Crne Gore i 11 iz Srbije, kao i osam iz drugih zemalja. Između ostalih, ulice nose imena Njegoša, Andrića, Lalića, Selimovića, Miodraga Bulatovića, Radičevića, Jakšića, Lesa Ivanovića, Ratkovića, Zogovića, Domanovića, Ćopića, Zmaja…., a zatim i Puškina, Čehova, Jesenjina, Zole, Ujevića, Cankara,Prešerna…. Među naučnicima prisutni su Tesla, Kopernik, Erdeljanović, Bošković, Pavle Mijović…”, precizira Burzan.
Ipak, govoreći o kvalifikativima koji nekoga opredjeljuju kao zaslužnog, kao i proceduri predlaganja i biranja ponuđenih prijedloga, Burzan smatra da bi u taj proces u znatno većoj mjeri trebalo uključiti stručne institucije i tijela, što sada, kako primjećuje, nije praksa u dovoljnoj mjeri.
On nedvosmisleno ocjenjuje da je upravo politika bila ta koja je odvajkada usmjeravala i kontrolisala odlučivanje po ovom pitanju.
Tako napominje da je svako vrijeme imalo svoje ,,favorite“, te da su se, u zavisnosti od političkih naklonosti i interesa, kroz vrijeme, mijenjali i nazivi ulica.
