Piše:
Marija Ivanović
Rijetko možemo da čujemo od režisera sa eks-Ju prostora kako bi voljeli da njihovi filmovi postanu hitovi zbog kojih se ispred bioskopa stvaraju redovi kao onomad za 'ljeb i mlijeko. Skromnost, sebicentričnost, strah, nepovjerenje u svoju i/li inteligenciju publike, što li je – tek, malo je onih koji će otvoreno reći kako žele da se njihovom djelu „dogodi narod“. Malo je reći da se to dogodilo srpskom režiseru Milošu Avramoviću, čiji je krimi triler „Južni vetar“ za deset dana pogledalo više od 300.000 duša.
Kada neki film postane toliko popularan na Balkanu, normalno je munuti u rebarca drugara koji ga je pogledao i skeptično pitati: „Pa, dobro, brate mili – je l' moguće da je tol'ko dobar?“ U slučaju „Južnog vetra“, odgovor glasi: „Jes', brate. Prilično je dobar.“
Bez izmišljanja
„Južni vetar“ je nekako bio osuđen da postane bioskopska hitčina od samog početka. Prvo, zbog gotovo bandoglavog insistiranja na poštovanju postulata žanra. Avramovićevo ostvarenje je samosvjesni, vrlo ponositi izdanak krimi trilera, ne tako čestog gosta regionalnih bioskopa.
Režiser, koji je napisao i scenario sa Petrom Mihajlovićem, štrikirao je sve stavke koje mora da ispuni ozbiljni, svjetski krimić – i pažljivo prilagodi koncept sopstvenim mogućnostima. U „Južnom vetru“ nema „izmišljanja“, egomanijačenja, demonstracije sile koje nema.
Avramović je vrlo svjestan u kakvim uslovima stvara i, za razliku od brojnih kolega, ne pokušava da se pravi pametan. Umjesto da se dokazuje i izigrava mađioničara, fokusiran je na to da izvuče maksimum iz datih okolnosti. Rezultat je film koji nema bogatu produkciju, ali djeluje produkcijski bogato.
Usijani asfalt
Glavni junak „Južnog vetra“ je Petar Maraš (iznenađujuće upečatljivi Miloš Biković), član beogradske automobilske mafije koju predvodi iskusni Car (Dragan Bjelogrlić). Jednog dana, sticajem bizarnih okolnosti u fazonu „Srbin je lud“, kočoperni dečko, pravi kobnu grešku. Krade pogrešnu „mečku“ i upada u pakao koji ga može koštati svega.
Mercedes pripada psihotičnom Golubu (majstorski Nebojša Glogovac) koji diluje heroin u saradnji sa opakim Bugarima i korumpiranim inspektorima sa Stuparom (odlični Miloš Timotijević) na čelu. Maraš odjednom ima i srpsku i bugarsku i policijsku gamad za petama – i nijednu opciju koja mu može pomoći da izbjegne nadolazeći haos.
Drugi razlog velikog uspjeha „Južnog vetra“ nije samo Avramovićevo odlično poznavanje miljea u kom se odvija radnja, već i njegovo duboko, iskreno saosjećanje sa - malo je reći - apsolutno nesavršenim junacima.
Usijane glave koje vidimo u ovom filmu izgledaju kao iskopirane sa usijanog beogradskog asfalta i „zalijepljene“ na veliko platno. Sudeći po komentarima gledalaca iz Srbije, Avramović je pogodio žicu oblikujući ih po uzoru na ljude sa kojima je odrastao na beogradskim ulicama tokom nesrećnih devedesetih, a opet je učinio da izgledaju savremeno, prilagođeno godini u kojoj živimo.
Kako je režiser i rekao u jednom intervjuu: kalendarski nijesmo u devedesetima, ali u glavama jesmo. „Južni vetar“ to lijepo pokazuje.
Glogovčev bijes
Treći razlog zbog kog je ovaj film postao hit: jedan i jedini Nebojša Glogovac. Nažalost, ovo je posljednja uloga koju je ovaj glumački mag odigrao na velikom platnu prije smrti 9. februara ove godine. Čak i da ga filmofili ne obožavaju – a zaklinju se u njega – to bi bio dovoljan razlog da svako poželi da pogleda „Južni vetar“, ma o kakvom se filmu radilo.
Srećom, Glogovac je dobio odličan glumački materijal. Štoviše, odgovorno tvrdim da scena u kojoj njegov manijakalni Golub zvjerski kopa oči Bugarinu u podrumu kuće, u kojoj se uz čuvenu pjesmicu „Zakleo se bumbar“ slavi dječji rođendan, ima potencijal da postane kultna.
Vjerujte, bez ikakvog pretjerivanja, Glogovac u epizodi „razjareni bik“ lagano može da izađe na megdan svjetski (ne)čuvenim monstrumima koje su igrali velikani od Kristofera Vokena, preko Džoa Pešija, do Roberta de Nira. Kakva glumčina...
Živopisni likovi
Pored Glogovčeve glume i sjajnog lika, „Južni vetar“ ima još tuce živopisnih karaktera i iskusnih faca kojima je dopao merak da ih iznesu. Četvrti razlog Avramovićevog uspjeha zahtijeva dugačko nabrajanje – od Bjelogrlića, potpuno predanog unutrašnjem konfliktu Cara, preko Timotijevića u superubjedljivoj, odbojnoj roli korumpiranog inspektora, do presimpatičnog Žike Todorovića u šljaštećoj jaknici i patikama cinkaroškog mekušca Janija.
Jedina glumačka karika koja se pokatkad „otkači“ jeste Miodrag Radonjić u ulozi Maraševog nafuranog, ufrčenog drugara. Opet, jedini bitniji problem koji „Južni vetar“ ima odnosi se na ženske likove – i to ne zbog glume talentovane Jovane Stojiljković u ulozi Maraševe cure Sofije i iskusne Jasne Đuričić u roli njegove majke.
Kad je riječ o ženama, glavna zamjerka ide na račun scenarista koji nijesu uspjeli da ih pretvore u nešto značajnije od „muškog ukrasa“. S jedne strane, s obzirom na to da se radnja odvija u muškocentričnom miljeu, razumljivo je da Avramović nije imao mnogo prostora, ni inspiracije da radi sa ženskim likovima. S druge, to nije potpuno opravdanje za izostanak upečatljivih junakinja, naročito ne kada ih igraju sjajne glumice.
Bikovićeva snaga
Peti razlog Avramovićevog uspjeha je takođe glumački, ali zaslužuje posebno izdvajanje. Svako će poslije „Južnog vetra“ imati svog glumačkog favorita, ali ne može se poreći da je ovo prvenstveno šou Miloša Bikovića.
Mladi srpski glumac uveliko pravi dar-mar na ruskom filmskom tržištu (i u Putinovom srcu), ali ovo je prvo krimi ostvarenje prikazano na domaćem terenu u kom je pokazao da je prevazišao njunjave rabote poput one u Bjelogrlićevom „Montevideu“.
Biković je iznenađujuće, gotovo zaprepašćujuće uvjerljiv u ulozi istetoviranog, hipersnalažljivog, prgavog momka s ulice koji i dalje ne zna što hoće, ali ne misli da je to dobar razlog da bi ga bilo ko podje*avao. Ovom ulogom je definitivno dokazao da je spreman za mnogo krupnije glumačke zalogaje.
Najbolje od svega? Vijest da će regionalni bioskopski hit brzo biti pretočen u televizijsku seriju obično dočekamo podizanjem obrva – s debelim razlogom. Ne bude tu mnogo mesa za razvlačenje na nekoliko epizoda.
Međutim, kad je riječ o „Južnom vetru“ stvar je bitno drugačija. Snimanje serije počinje u martu na radost svih kojima je 125 filmskih minuta proletjelo brzinom svjetlosti. Vrijedi im se radovati poslije ovako kriminalno dopadljivog krimića.
Ocjena: 7/10
Režija: Miloš Avramović Uloge: Miloš Biković, Nebojša Glogovac, Miloš Timotijević, Dragan Bjelogrlić, Srđan Žika Todorović Trajanje: 125 min
