Netfliksova animirana serija „Castlevania“, zasnovana na 30 godina staroj istoimenoj igrici, ostavila nas je u čudu prošle godine. Njen kreator Voren Elis uspio je da postigne mnogo u prvoj sezoni – znatno više nego njegove silne kolege koje su adaptirale bezbroj video-igara do sada. Jedina stvar koja mu se mogla zamjeriti jeste to što je prva sezona trajala prekratko, samo četiri epizode. No, u ovom slučaju, to više nije zamjerka, nego kompliment.
Sada kada je druga sezona od osam epizoda dostupna za striming na Netfliksu, fanovi mogu da budu zadovoljni. Nastavak priče donio je sve što su priželjkivali – i mnogo više od toga.
Mržnja očajnika
Elis posvećuje manje vremena akcionim sekvencamai više se fokusira na likove koji su i učinili brucošku sezonu interesantnom. Na početku, glavni junak bio je Trevor Belmont. Serija je pratila njegov put od pijanog beskućnika do lovca na vampire. U drugoj sezoni dolazi do drastične promjene tempa. Glavni lik više nije Trevor nego Vlad Cepeš poznatiji kao Drakula.
Njegova patnja zbog nepravedne smrti žene koju je volio postala nam je bliska još u prošloj sezoni, uprkos tome što smo ga vidjeli samo nekoliko puta. Sada su stvari još gore! Osveta grofa Drakuledjeluje skoro paopravdana, a on djeluje kao najljudskiji lik.
Ovaj usamljeni intelektualac je sve samo ne dvodimenzionalni negativac. Drakula nije loš, već je jednostavno neko koga je pojeo mrak. On ne želi da istrijebi čovječanstvo zato što mu se može.Njegova borba protiv čovječanstva može se opisati kao pisanje dugačkog samoubilačkog oproštajnog pisma.
Perfektna pjesmaU drugoj sezoni Drakula nema više snage da komanduje armijom. Delegira vođstvo Hektoru i Ajzaku, jedinim ljudima među vampirima generalima. Povjerenje koje grof ima u njih izaziva nemir u armiji.Hektora i Ajzaka ne bi trebalo gledati kao vampire, već kao tragične persone koje su izgubile vjeru u ljudsku rasu i podržale Drakulin mračni cilj.
Dok se priča odmotava, sve vodi do Drakulinog tragičnog pada. On prestaje da se hrani zato što ne vidi poentu ni u čemu. Pojava koja je nekad izazivala strahopoštovanje sada je tužno,slabašno, pogrbljeno stvorenje, koje sjedi u fotelji i gubise u depresivnim mislima pokušavajući da smisli način kako da okonča sopstveni život. Ovaj prizor uspijeva darastuži istom neobjašnjivom brzinom kojom istovremeno i ledi krv u žilama.
Sve epizode pune sureferenci na video-igre, počevši od novih likova i čuvenog oružja „Morning Star“, do otkrivanja istorije porodice Belmont. Međutim, od svih sitnica koje život znače,drugu sezonu nesumnjivo obilježava jedna od pjesama zbog koje je soundtrack igre „Castlevania“ uvijek važio za neprikosnoven. U momentu kada Trevor, Sajfa i Alukard upadaju u Drakulin zamak počinje akciona sekvenca koju prati obrada pjesme „Bloody Tears“. Zbog nje, prosto, želite da ova epizoda traje vječno.
Tragični princ
Priča kulminira Drakulinom smrću. Grofa, uz pomoć Trevora Belmonta, ubija njegov poluljudski sin Alukard. On je drugačiji od oca, ništa ne čini iz osvete. Dok Trevor odlučuje da prati očeve korake, Alukard bira da poštuje sjećanje na majku. Nažalost, da bi to uradio i spriječio istrebljenje ljudi, mora da ubije oca.
Iako je Alukard najbitniji lik poslije Drakule, nijesmo znali kako se on osjeća sve do finala. U pitanju je toliko moćna scena, da će vam knedla u grlu praviti društvo sve do trenutka kada treća sezona ne bude dostupna za gledanje na Netfliksu.
Drakula je poznat po plesu sa smrću. On nas je već nekako i navikao na rastanke. No, ovaj tragični princ kog je ostavio za sobom, nam je toliko prirastao za srceda ćemo narednu sezonu čekati baš zbog njega.Zbog Alukarda.
