Razgovor za Pobjedu načinje osvrtom na bravure u predstavama „Ekvinocijo“ Ivice Kunčevića i „Bure baruta“ Dejana Projkovskog, koje su mu nedavno donijele godišnju nagradu CNP-a, što je bio i neposredan povod da čujemo njegovu nesvakidašnju priču.
- Trudim se uvijek da ulogama dam lični pečat, kako svojim fizičkim tako i unutrašnjim, duhovnim habitusom. Izgleda da sam uspio jer nagrađen sam za uloge u različitim predstavama, kako u dramaturškoj zamisli tako i u estetskim promišljanjima dvije rediteljske „ruke“ - Kunčevića, provjerenog režisera stare dobre škole i Projkovskog, koji važi za autora nove, burne estetike u pozorištu – naglašava Marunović.
Za nagrade kaže da su uvijek dobrodošle, ali da ne utiču na njegov odnos prema profesiji. Još manje prema ulozi za koju je nagrađen.
SIMBOLIKA
Razgovor nas je potom odveo u 1982. koja mu je donijela članstvo u ansamblu Crnogorskog narodnog pozorišta. Kada danas pogleda na put dug 37 godina, konstanta je, kaže, bila i ostala posvećenost.
- Ni tada, a ni sada, nijesam teatar doživljavao kao privjezak društva ili pozornicu za puku zabavu, već kao ozbiljan umjetnički prostor koji ima misiju da, pjesnički rečeno, mijenja svijet. Sa tom vjerom sam počeo, sa njom i danas nastupam i jednako se odnosim prema velikim i malim ulogama, a igrao sam ih u ovom pozorištu dosta – podsjeća on.
Prvu ulogu na daskama CNP-a Marunović je ostvario u predstavi za koju će se ispostaviti da je u naslovu nosila za njega veliku životnu simboliku.
- Bila je to „Prestupna godina“ u režiji Blagote Erakovića. Imao sam 23 godine i studirao sam književnost, a dobio sam jednu od glavnih uloga u predstavi. Nekako proročki, ta godina bila je prestupna i u mom životu. Između dva pokušaja da upišem pozorišnu akademiju u Beogradu i Zagrebu, završio sam na studijima književnosti, i eto, ispostavilo se da je „Prestupna godina“ opredijelila moj dalji životni put – napominje Marunović.
Ipak, njegov ulazak u CNP nije bio tek slučajnost. Naprotiv. Kao dvadesetogodišnjak, 1977. godine dobio je Zlatnu masku za najbolju režiju na Festivalu dramskih amatera u Trebinju za predstavu „Nesumnjivo lice“, a dvije godine kasnije u Zagrebu i Goranovu nagradu za najboljeg recitatora tadašnje Jugoslavije.
- Sve je imalo neki logičan slijed. Iz CNP-a tada je odlazila plejada velikih glumaca kakvi su bili Miloš Jeknić, Veljko Mandić, Boro Begović... Falilo je „svježe krvi“, mladih glumaca, a ovdje nije bilo akademije - pojašnjava Marunović svoj ulazak u ansambl našeg nacionalnog teatra.
TRI ULOGE
Nakon „Prestupne godine“, krenule su i druge uloge, a te 1982. na Maloj sceni CNP-a okušao se i kao režiser predstave „Gimper Luda“, po tekstu I. B. Singera. Uslijedile su decenije prije svega upečatljivog glumačkog angažmana, pa je danas iza Marunovića stotinak uloga što u pozorištu, što na TV-u i filmu. Tri posebno izdvaja.
- Važna mi je uloga u „Princezi Kseniji od Crne Gore“, Radmile Vojvodić. Između ostalog, bila je čast igrati sa Mirom Stupicom i biti joj partner na sceni 10 godina. „Princeza Ksenija“ jedna je od onih predstava koje bih uporedio sa važnom fudbalskom utakmicom u kojoj fudbaler iz prostora (neka mi ne bude zamjereno) koji nije ekskluzivan dobije šansu da
igra sa vrhunskim igračima. Tako sam ja doživio ovu predstavu igrajući sa velikim glumačkim imenima poput Mire Stupice, Miša Janketića i drugih – iskren je Marunović.
Među značajnim ulogama izdvaja i lik Kralja Beranžea u komadu „Kralj umire“ u režiji Blagote Erakovića. Ali, razlog je drugačiji.
- Pominjem je i zato što smo predstavu iznijeli domaćim snagama u nemogućim uslovima, kada je pozorište izgorjelo, a mi probe imali nekad u sali Doma omladine, nekad gdje god smo stigli - kaže Marunović.
Ipak, iz više razloga, njemu najdraža je uloga koju je ostvario u predstavi „Dvije kristalne čaše“ Blagote Erakovića, igrajući rame uz rame sa Mišom Janketićem.
- To je uloga koju sam iznio sa ogromnim zadovoljstvom. Taj kreativni proces, tu istinsku pozorišnu studiju, nikada neću zaboraviti. Igrali smo je više od 150 puta, svuda – prisjeća se Marunović.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
