Selfi i krava
Jedna od glavnih razlika između „nekad“ i „sad“ jeste mnogo veći broj sadržaja kojima možete animirati, zabaviti, edukovati, ali i zatupiti djecu. Emocionalni razvoj djeteta najviše zavisi od roditelja, a ako je u pravu čuvena ljekarka i pedagoškinja Marija Montesori – najvažnije je ono što klinci nauče do četvrte godine.
Djeca uče po modelu, upijaju sve živo, imitiraju i identifikuju se sa onima sa kojima su emotivno povezani. Za razliku od onog nekad, kada su odlasci u prirodu sa roditeljima bili svakodnevica, djeca sada žive u eri moderne tehnologije, pa prirodu najčešće gledaju na slikama. Nažalost, mnogi među njima prije će naučiti da prepoznaju selfi štap nego kravu.
U Podgorici je odnos mjesta u prirodi gdje možete da izvedete djecu prema zatvorenim prostorima oko 3:30. I neka to, nego roditelji kao da se još više trude da zatvore klince u četiri zida. Ne može se živjeti od (često izuzetno, sramotno skupih) proslava rođendana, raznih zabava, ispraćaja u vrtić, obilježavanja početka škole, kraja škole, male mature, velike mature, prve petice, šeste petice, nagrade u plesu, manekenstvu, karateu.
Druga opcija
Djeca se nagrađuju za sve što bi trebalo i ne bi trebalo, i to na način koji više zadovoljava roditelje željne glamura, balona, baldahina, novih haljina, ekskluzivnih torti i fotografija na Instagramu.
Najjače od svega je to što sam sigurna da bi, kad bi pitali svoju djecu, da li bi radije slavili rođendan u nekom fensi restoranu (za koji, naravno, nemaju ni pojma koliko je „ekskluzivan“) ili okruženi prirodom i životinjama – klinci radije izabrali drugu opciju.
Priroda je ljekovita, samo bi joj se trebalo vratiti. Poznato je da djeca, koja su imala veći kontakt sa životinjama u djetinjstvu, u zrelom dobu bivaju smirenija i zadržavaju pozitivniji stav prema životu. Životinje pružaju nesebičnu ljubav. Djeca to osjećaju i to kasnije mora pozitivno da se odrazi na njihov psihički razvoj. I samo nemojte reći da nemate mnogo opcija da ih „združite“ sa životinjama u Podgorici. To nije tačno.
Životno iskustvo
Evo, na primjer, na 20 kilometara od Podgorice nalazi se mjesto koje predstavlja pravu oazu za napuštene divlje i domaće životinje. U predivnom ambijentu Prihvatilišta i oporavka za životinje, osjećate se kao da ste upravo „zakoračili“ u neku emisiju na TV Discovery Channel.
Tu možete da vidite: kamilu, lamu, medvjeda, vuka, majmuna, orla, emua, jelena, svinje, kokoške, paunove, ponekog psa... Životinje prolaze pored vas, nesputane i neagresivne. Ima li veće radosti i blagosti za gradsko dijete? Teško. Većini klinaca iz gradova sasvim je nepojmljiva ova harmonija prirode.
Skakanje u zagušljivoj igraonici ne može da se uporedi sa boravkom u prirodi. Miris sijena, čisti vazduh, zelenilo, životinje. To je nemoguće platiti skupom garderobom i telefonom. Hraniti mladunče divlje životinje, maziti ga, osjećati mu dah, trčati sa njim – to je iskustvo koje bi svako dijete, mlađe ili starije, trebalo da doživi...
Mislite o tome, kad već imate mogućnost da ga pružite svojim klincima. I to samo 20 kilometara od „praga“ kuće.
Mirjana POPOVIĆ
