Kultura

Svilena buba

Proslava godišnjice mature, na kojoj svi piju kao „birani Crnogorci i Crnogorke“, protekla je u znaku rokenrola. Pjesme benda Mikrokozma doprinijele su efektnom građenju atmosfere – ali i Aninog karaktera 
 FOTO: FB stranica Grudi
FOTO: FB stranica Grudi
Objektiv/PobjedaIzvor

Žurke, proslave, čoporativna obilježavanja godišnjica, svečanosti svake vrste... Obično su to prilike na kojima su najglasniji i najveseliji oni koji imaju vrlo malo ili čak nijedan razlog za veselje. To je Marija Perović, kroz lik Ane (upečatljiva Marija Škaričić), lijepo ulovila u trećoj, za sada najboljoj epizodi mini-serije „Grudi“.

Radnja najzanimljivijeg dijela epizode odvija se u prostoru u kom Ana, Jelena (Dubravka Drakić), Zorka (sjajna Nada Šargin), Fuki (Vojin Ćetković) i ostatak generacije obilježavaju godišnjicu mature.

Proslava, na kojoj svi piju kao „birani Crnogorci i Crnogorke“, protekla je u znaku rokenrol zvuka benda Mikrokozma. Sjajna trojka izvela je četiri pjesme: obrade „Niko kao ja“ i „Ona se budi“ (Šarlo akrobata) i autorske kompozicije „Bar“ i „Svilena buba“. Svaka od njih, na svoj način, doprinijela je adekvatnom građenju atmosfere, ali i karaktera jedne od glavnih junakinja.

Zadržimo se na „Svilenoj bubi“, pjesmi koja govori o djevojci koja prodaje tijelo za novac. Nikola Tomić pjeva: „Ona traži / svilenog bubu / da se uvali / u postelju od svile“, a potom slijedi gromoviti refren: „Kako je samo / mlada i jedra / zašto čini krivu stvar / mlado srce / na prodaju nije / srce se daje na dar“. U tom momentu, Ana je na stolu. U svilenkastoj crvenoj haljini, pijana od ko zna koliko pića, uvija se oko jednog od drugova.

Niti je Ana mlada, niti je jedra, niti traži „svilenog bubu“, što dokazuje tek kasnije, nakon što odbije Zorkin prijedlog da pronađe novac za operaciju „drugačijim kanalima“. Ipak, đisa na stolu – baš zato što nije. Zaslužila je da đisa i počine, makar jednom. Od padova, gubitaka, izgubljenih snova, nikad dorečenih razgovora sa majkom i kćerkom, kvržice koja joj se podlo ugnijezdila ispod dojke... Ma, od svega.

Mimo maturskog segmenta i glumačke bravure Nade Šargin u ulozi Zorke, beskrajno uznemirene saznanjem da Ana ima karcinom, nije tu bilo bog zna čega da se vidi. Momenat saznanja da Jelena ipak nije imala rak ostao je dramaturški neiskorišćen, a lik Fukija približio se granici opasne negledljivosti. Njegova funkcija je jasna, ali i sasvim neodrživa zbog bušnog scenarija i „ispadanja“ Vojina Ćetkovića. Teško se to može popraviti do finala naredne subote, uprkos simpatičnoj „čekalici“ sa stjuardesom (Branka Stanić) u završnici epizode...

M. I.

Portal Analitika