Piše:
Marija Ivanović
Policijska brutalnost jedna je od nezaobilaznih tema kad je riječ o položaju prava Afroamerikanaca u ključajućoj, rasno podijeljenoj Americi. Iz dana u dan raste broj filmova i TV serija čiji autori upiru prstom u ovaj problem, pokušavaju da otvore oči „privilegovanih bijelaca“ i pokažu da ljudi crne boje kože i dalje nemaju osnovna ljudska prava.
Prošlu godinu, na primjer, obilježili su pametno skockani socijalni horor „Get Out“ Džordana Pila i izuzetni, nepravedno potcijenjeni „Detroit“ Ketrin Bigelou.
Bijelo i crno
Ova će ostati upamćena po tri tematski slično, ali suštinski znatno drugačije oblikovana naslova. To su kanski biser „BlackKklansman“ sjajnog Spajka Lija, zanimljiva satira „Sorry to Bother You“ Butsa Rajlija – i tinejdžerska drama „The Hate U Give“ u režiji Džordža Tilmana Džuniora.
U fokusu Tilmanovog ostvarenja je Star Karter (slatka, ali ne tako ubjedljiva Amandla Stenberg), šesnaestogodišnja Afroamerikanka koja živi na međi između dva svijeta. Bogatog i siromašnog, privilegovanog i opasnog po život, „crnog“ i „bijelog“. Kada je sa „svojim ljudima“, Star je „verzija broj jedan“: sluša rep, koristi sleng, nosi kapuljaču, govori slobodno. No, čim kroči u srednju školu, čija se uprava diči „raznovrsnošću učenika“ (čitaj: nekoliko Afroamera u gomili bijele djece), na scenu stupa „verzija dva“.
Star ostavlja rep i sleng kući, zamjenjuje kapuljaču uniformom, priča ispod glasa - kao da njeno prisustvo vrijeđa druge. I to traje tako sve dok ne posvjedoči ubistvu. U trenutku kada bijeli policajac upuca nenaoružanog crnog tinejdžera, njenog najboljeg druga, nešto se lomi u njoj...
Saveznik i rasista
„The Hate U Give“ ima mnogo emocijama nabijenih scena koje hvataju za gušu i „hodaju“ pored vas dugo nakon gledanja filma. Na primjer, predivan je razgovor o relevantnosti Tupakovog stvaralaštva, čiji su stihovi inspirisali naziv filma (akronim „T.H.U.G.“). S druge strane, scena u kojoj Star prijeti bijeloj drugarici katapultira žmarce svuda po tijelu.
No, nepobitna je činjenica da je najbriljantnije scene obilježio Maverik (Rasel Hornsbi), otac male Star, nekada član ulične bande, sada čovjek koji želi samo jedno - da njegova djeca ne naprave iste greške. Uprkos tome što je Star glavna, drama ovog lika je mnogo jača. Energija Rasela Hornsbija gazi sve pred sobom. Bićete morbidno radoznali da ga vidite u drugim ulogama nakon što pogledate „The Hate U Give“.
Opet, bez obzira na to što Tilmanovi udarci na momente bole, ipak nemaju dovoljno snage da patosiraju. Strast, bijes i glad za pravdom njegovih likova proviru, pa se ugase – i tako ukrug.
Previše je dvodimenzionalnih likova – od momka male Star i školske drugarice (tipični „bijeli saveznik“ i „bijeli rasista“), preko njene majke (scenaristički „neupotrijebljena“ Redžina Hol), do ujaka (reper Komon), afroameričkog policajca čija oksimoronska drama nije dobila dovoljno pažnje.
Čekajući smisao
Na koncu, kraj u fazonu „zašto-ne-možemo-svi-lijepo-da-se-igramo“ jeste taj koji potpuno kvari utisak o Tilmanovom ostvarenju. Finiš je previše bajkolik. Da se mržnja može pobijediti na ovaj način, vjerujte – uopšte je ne bi bilo.
Hoće li „The Hate U Give“ otvoriti oči privilegovanih? Neće, iako njegov režiser ima tu plemenitu namjeru. No, to možda i nije toliko bitno. Važnije bi bilo da ohrabri neprivilegovane.
„Bijela“ nije jedina opasnost sa kojom se bore Afroamerikanci – i to je najvažnija stvar koju je pokazao „The Hate U Give“. Onog momenta kada Afroamerikanci shvate da im društvo neće pomoći, ali da mogu učiniti nešto pomažući – ili makar ne otežavajući jedni drugima, tada će Tilmanovo ostvarenje dobiti smisao. Bajka će ostati bajka na opštem, ali ne i na individualnom nivou.
Ocjena: 7,2/10
Režija: Džordž Tilman Džunior Uloge: Amandla Stenberg, Redžina Hol, Rasel Hornsbi, Entoni Meki, Komon Trajanje: 133 min
