Opasan bedemima, sa ostacima od oko 400 objekata uključujući i podgrađe, na prostoru od četiri hektara, predstavlja svojevrsni muzej arhitekture pod vedrim nebom, Bar je najveće jedinstveno srednjovjekovno arheološko nalazište na Balkanu i jedini utvrđeni stari grad na Crnogorskom primorju, koji nije podignut na morskoj obali – ističe se u novom rješenju o dodjeli statusa nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja iz 2018. godine.
Ako pogledate sadržaj tog dokumenta, lako ćete shvatiti da je on danas dragocjen popis ataka na ostatke čudesnog grada pod Rumijom i zbirka preporuka kojih se treba pridržavati ako nam je cilj da ga sačuvamo za potomstvo. Nažalost, po starom i ne baš dobrom običaju termin TREBA stvarnost protumači kao „MOŽE ALI BAŠ I NE MORA“.
Po Rješenju, treba pristupiti „izradi konzervatorskih projekata sanacije (cjeline ili njenih djelova), koji obuhvataju konzervaciju, restauraciju, konsolidaciju, rekonstrukciju, adaptaciju“. Naglašeno je da će se projektima održati ili mijenjati postojeće stanje djelova integralne urbane cjeline. Potrebno je, kako se ističe, izraditi konzervatorski projekat uređenja javnih površina, ali i projekat opremanja urbanim mobilijarom (reklame, nadstrešnice, tende, suncobrani, garniture...) i sanitarnim čvorovima za turiste. Naglašeno je da će se sve intervencije u prostoru ubuduće morati izvoditi na osnovu dobijenih konzervatorskih uslova i saglasnosti na projekat. Unutar zidina i bilo je tako.
Tu je preporuka što treba na snazi. Prekjuče je predstavljena rekonstruisana Crkva Svete Katarine. Obnovljena, djeluje kao lijek za oči i dušu. Izvan zidina, stanje je haotično. Tu se sve može i ništa ne mora.
IZGUBLJENA VIZURA
Arheolog Omer Peročević četrdeset godina je posvetio Starom Baru. Brinuo je o njemu. Bio je, kako kaže, arheolog, zaštitar, zidar, tesar i fizički radnik. Sticajem okolnosti, posljednjih nekoliko godina rijetko je tamo navraćao. Posjetio ga je prije nekoliko dana. Za Pobjedu kaže da vidi velike promjene i da nam izmiče ona idealna vizura Starog Bara, postavljena rekonstrukcijom, koja je uslijedila u periodu poslije katastrofalnog zemljotresa.
- Primjetan je „opšti napad“, haotična neplanska gradnja, zatrpavanje bedema sa sjeverne i južne strane improvizovanim građevinama. Najmonumentalniji element Staroga Bara, oni veličanstveno venecijanski i svi raniji bedemi doslovno su zatrpani arhitektonski besmislenim objektima. Stvar se otela kontroli. Danas tu imamo ostatke ostataka jednog od najljepših srednjovjekovnih gradova na istočnoj strani JadranaOsim onih objekata na kojima smo intervenisali restauratorski, konzervatorski i statički, taj lijepi okvir utvrđenog grada zatvoren je i skonjen od oka posmatrača. Ozbiljna devastacija – kaže Peročević.
On nije siguran da se tome može stati na kraj i strahuje da je za neke stvari kasno.
- Kako ljudima koje ste tolerisali dok su ulagali novac i gradili sada objasniti da je došlo vrijeme da sve to lijepo poruše ili dodatno ulažu, stilski prilagođavajući objekte okruženju venecijanskih bedema? Teško. Možda i nemoguće. Očigledno, društvo nije imalo snage da stvari dovede do kraja – ističe Peročević. Planovi se, prema njegovom mišljenju, mogu mijenjati i prilagođavati životu i ljudima. - Ali, to se radi planski i pažljivo. Posljednjih godina mnogo je novca u igri.
Turizam je u ekspanziji. Neshvatljiva je brzina kojom niču novi objekti. Neshvatljiv je njihov oblik. Neshvatljiva su odstupanja od onog urbanističkog projekta koji je za Stari grad donesen 1982. godine i koji je bio gotovo futuristički. Njim su bili definisani svi sadržaji i sve faze revitalizacije te urbane cjeline. Sve je to sada, možda i trajno, dovedeno u pitanje – kaže Peročević.
RJEŠENJE I PROBLEM
Inače, Stari Bar je na Tentativnoj listi kulturne baštine Uneska, od 2010. godine. Kad se prevede na svima razumljiv jezik to znači da je na listi lokaliteta za koje se traži rješenje problema. Kako za sada stoje stvari, rješenje se ne nazire. Struka je, čini se, funkcionalno nemoćna da utiče na tok događaja. Kustos Muzeja u Baru, arheolog Mladen Zagarčanin, kaže za Pobjedu da fali inicijativa, postoji samo dobra volja i uvijek sve završi u političkim ćorsokacima.
- Svi se pozivaju na Stari grad Bar, a on je na staklenim nogama. Tačno je da Turistička organizacija radi sve što može da što više ljudi sazna za taj dragulj. Da nije njih ne bi ovoliko ljudi svakodnevno bilo ovdje. Ove godine, ako sam pravilno razumio, to je 150.000 ljudi. To je ogroman resurs. Muzej grada Bara, koji brine o ovom lokaliteu, dobija pet odsto. To je mnogo značajan problem. Kad bi imali još ljudi koji bi ovdje bili zaposleni mi bismo lako napravili strategiju koju bismo usmjerili ka Upravi za zaštitu kuturnih dobara, Ministarstvu kulture i svima koji bi mogli ulagati u Stari Bar – rekao je Zagarčanin. Ovako, kako kaže, uvijek moraju da uvoze kadar.
- Nije loše što smo sarađivali sa univerzitetima iz Italije i Engleske i sva ta saznanja sublimirali u nekoliko publikacija. Ali, to je malo za svo ovo bogatstvo. Mi imamo problem i niko ga osim nas neće riješiti - kaže Zagarčanin.
Omer Peročević je svjestan da su danas i ljudi i ljudske ćudi drugačiji u odnosu na vrijeme kada su doneseni oni maksimalistički, gotovo idealni planovi revitalizacije dragulja crnogorske kulturne baštine.
- Krenuli smo u tu priču donkihotovski i na kraju uradili mnogo u odnosu na objektivne mogućnosti i logistiku koju smo imali, ali su ostali nezavršeni vrlo važni turistički, kulturni i radni sadržaji. Danas, na samom vrhu grada stoji ona čudesna palata iz 14. vijeka. Najljepša je to kuća od Kotora do Drača. Ona je trebalo da bude centar za rad konzervatora. Ostala je nezavršena i neopremljena. To mi je jako žao – ističe Peročević. Pominje i spektakularne vidikovce i bifee na Londži, tamo gdje je bila katedrala, koji takođe nijesu privedeni namjeni. I muzej u episkopskoj palati je nedovršen.
- Ipak, urađeno je toliko puno da se od svega toga ne može okretati glava. Mora se raditi nešto. Budimo realni, nešto je žrtvovano vremenskoj stihiji, ali unutar zidina Starog grada ne smije biti kompromisa. Predati ga u ruke nekome ko bi gradio turističkosmještajne kapacitete izvan je ozbiljne priče – poručuje Peročević.
Opširnije u Pobjedi
