Sa kojom lakoćom je Nebojša Medojević iznio izmišljotinu od 9 miliona dolara koje je tobože kralj Nikola iznio iz Crne Gore i položio na račun u Trstu, bez ikakvog činjeničnog pokrića, najbolje govori o beskrupoloznosti tih ljudi i spremnosti na svakakve bestijalnosti.
Ali, osvrnuću se samo na izlaganje Andrije Mandića, jer je iznio gomilu neistina o kojima sam u posljednje dvije godine u Pobjedi objelodanio mnogo dokumenta, koji nedvosmisleno pokazuju manipulativnost onoga što je kompletan DF iznosio u Skupštini. Pa, da krenemo redom:
Tvrdnju Mandića da je tzv. Bombaška afera iskontruisana opovrgao sam objavljivanjem teksta jednog od glavnih organizatora unosa bombi u Crnu Goru sa ciljem da se ubije knjaz Nikola, Marka Dakovića, u beogradskoj Politici 30.decembra 1925.godine, u kojem piše, u odgovoru Ljubomiru Jovanoviću, bivšem predśedniku Narodne Skupštine i ministru : „...Kad se zna da su mladi ljudi iz Crne Gore, upravo njeni bolji elementi bili progonjeni i osuđivani u t.zv. "bombaškoj" aferi, a kad se zna da su ti čestiti sinovi Crne Gore. ondašnji crnogorski emigranti kao revolucionari te bombe, o kojima govorite, nabavljali i nosili. onda je nesumnjivo da iz Vaših izjava neobaviještena javnost može stvoriti netačno, pogrešno i rđavo mišljenje na štetu rada i ugleda ondašnje crnogorske emigracije, na štetu pravilnog shvatanja i ocjenjivanja ljudi i prilika iz onog vremena, što, držim, da Vi nijeste htjeli...“.
Mandić, optužujući kralja Nikolu za izdajstvo, kaže da je on odgovoran što se crnogorska zastava nije vijorila na Solunskom frontu. Evo što piše Petar Pešić, nametnuti načelnik Vrhovne komande crnogorske vojske na optužbe nekih svojih kolega da je namjerno doveo crnogorsku vojsku do njenog kraha, u beogradskom listu Pravda, od 09.maja 1925.godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u "Ratniku" celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“A evo i depeše koju je Petar Pešić poslao Vrhovnoj komandi srpske vojske na Krfu, koja potvrđuje da je on taj koji je savjetovao kralja Nikolu da traži mir sa Austrijom, objavljena u „Politici“ od 8. jula 1926. godine:
„VRHOVNA KOMANDA
Obr. 9034.
REFERAT
Nj. V. Kralju Vrhovnom Komandantu
Vaše Veličanstvo,
Svi komandanti odreda na zapadnom frontu tvrde, da je kod vojske postala takva demoralizacija, da je apsolutno nemoguć svaki dalji otpor i borba sa neprijateljem.
Kotorski odred divizijara Martinovića sasvim se je rastrojio i više ne postoji.
Hercegovački odred je takođe u rđavom stanju i vojnici neće da se bore, a od lovćenskog odreda može se računati samo na Kučko - Bratonošku brigadu.
Komandanti Lovćenskog i Kotorskog odreda nemaju više ni jednog topa.
Vojska je gladna i sa vrlo malo municije i kako komandanti javljaju nema izgleda da će se ovo stanje moći popraviti.
Iznoseći ovo pravo stanje vojske, meni je čast obratiti pažnju Vašem Veličanstvu, da se pod ovakvim uslovima borba apsolutno ne može voditi i da treba odmah najhitnije učiniti ovo:
1. - Tražiti mir sa neprijateljem, pošto nije hteo primiti predlog Kraljevske Vlade o primirju, koji je učinjen pre dva dana;
2.- Dvor. Kraljevska Vlada, strani poslanici i Vrhovna Komanda da odu u Skadar najdalje još sutra;
3. - Kod Skadra organizirati odbranu od tamošnje vojske i sve koje možemo izvući iz Crne Gore i pod zaštitom utvrđenja i Drima, produžiti borbu, ako neprijatelj ne primi častan mir.
31 decembra 1915 god.
Kruševac.
Načelnik Štaba,
Pukovnik - Serdar,
Pet. Pešić, s.r.“
Ovo je samo dio dokumenta koji nedvosmisleno pokazuju da je Crna Gora planski dovedena do kraha i države i vojske, pa je sramotno optuživati bilo koga do tadašnjeg srpskog regenta i premijera, da im ne pominjem imena. Potrudiću se da na jednom mjestu objavim sve gadosti koje su rađene prema Crnoj Gori. Poput depeše Petra Pešića Vrhovnoj komandi srpske vojske na Krfu, Pov. D. Br. 1464 od 4. septembra 1915: "Pošto od cele crnogorske vojske nas interesuje Sandžačka Vojska ...“. Zar to nije monstruozno napisati da ga samo interesuje vojska koja treba da brani odstupnicu srpskoj vojsci, a ostali dio crnogorske vojske ne???Mandić pomenu da je namjerno spriječena crnogorska vojska da se povuče na Krf i raspuštena, potkrepljujući to pričom kako je bliže bilo crnogorskoj vojsci da stigne u Skadar nego srpskoj vojsci. Pa to bi bilo tačno da nije crnogorska vojska ostavljena da brani odstupnicu srpskoj vojsci, jer da nije tako bilo srpska vojska ne bi ni stigla do Skadra. Ja ću reći, naravno i vrlo lako to dokazati, da je crnogorska vojska namjerno žrtvovana kako bi Crna Gora i kralj Nikola ostali bez vojske! Evo što o tome kaže general Janko Vukotić, kojeg dižu Srbi u nebesa, pa će mu, valjda, i vjerovati, u intervjuu datom "Jutarnjem listu" 1. aprila 1918. godine, a koji prenose "Cetinjske novine" 11. aprila: „ Pukovnik Pešić napustio je Crnu Goru 17. ili 18. januara 1916, i na odlasku mi je saopštio, da ga, po kraljevoj naredbi, imam zamjeniti u dužnosti ... Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba, a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbrambene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici, - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju.
Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a sutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam presjekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu .“Toliko o tome ko je glavni krivac što crnogorska vojska nije ni imala šanse da se dokopa Skadra zbog otvorene prevare Petra Pešića. Naravno, nije to pukovnik Petar Pešić radio na svoju ruku. Konačno, nagrađen je poslije rata generalskim činom! A da je istina što je Janko Vukotić rekao, govore naredbe koje je izdao svim jedinicima, a koje glase: „Na osnovu ovakvog stanja stvari naređujem: 1) Da Sandžačka vojska i Hercegovački odred ostave na svojim sadašnjim frontovima tanki izvidnički lanac, koji će održavati dodir sa protivnikom i postepeno se povlačiti, a sa glavnima odmah i danju i noću ostupati ka Podgorici; 2) Svakome na najpovjerljiviji način objasniti da ko neće da ostupa na odbranu Skadra pod gornjim uslovima, niko ga neće primoravati, nego mu je dozvoljeno ostati kod svoje kuće, ali je već jasno koja će ga sudbina snaći ...".
Nadalje se traži od Lovćenskog i Kotorskog odreda da zadrže položaje kako bi ove dvije jedinice odstupile. U potpisu je Načelnik Štaba Vrhovne Komande Divizijar Serdar J. Vukotić, Podgorica 5-I-1916. (po st. Kalendaru, primj. S.J.)).“
Ova naredba postoji u mnogim dokumentima, ja objavljujem faksimil iz knjige Andrije Luburića „Dokumenti 1“, objavljene u Beogradu 1938.godine.
Vjerujte mi, gospodo iz DF, da svaku vašu laž koju izgovorite vrlo lako je razobličiti dokumentima iz vremena prije jednog stoljeća. O razmjerama prljave politike srpske vlade i dvora prema Crnoj Gori postoji sijaset dokumenta, tako da bi časno bilo da da ne obmanjujete svoje sljedbenike i servirate im budalaštine tipa da Crna Gora nije postojala od 1916. Makar ukucajte u brauzer ime Vilijam Diks pa ćete viđeti da je dotični bio konzul Crne Gore u Njujorku do 1921, da vas ne ubjeđujem da je imala i ambasadora, časnog Anta Gvozdenovića, kao i da su 11. oktobra 1918. u Njujorku održani Crnogorski dani, kada su, širom SAD, priređene svečanosti u čast svih saveznika! Pročitajte što o tome piše srpski list Libre Serbie u broju 6. od 27. novembra 1918. Konačno, ko to detronizuje dinastiju i kralja ako ta država ne postoji? Prosto je nevjerovatno da gospoda iz DF imaju publiku za ovakve nesuvislosti.
I na kraju, kao što vidite, ovaj tekst je, za svaku iznesenu činjenicu, potkrijepljen faksimilima. Tako se piše istorija, a ne kao beletristika, što vi činite. Po principu „što se babi snilo“.
