Dvadeset milja od kanadske granice, u malom mjestu Danemora, nalazi se popravna ustanova „Klinton“. Zbog rasizma, korupcije, visoke stope samoubistava i eskalacija nasilja, ali i oštre, turobne zime što se svija oko njenih zidova, dobila je nadimak „Mali Sibir“. Godine 2015. „proslavila“ su je dva zatvorenika i njihova supervizorka. Nakon što su Ričard Met i Dejvid Svet pobjegli iz „Klintona“, žuta štampa mjesecima se hranila pričama o njihovoj aferi sa Džojs Mičel koja im je pomogla da se domognu slobode.
No, senzacionalistički detalji o njihovom seksu apsolutno ne zanimaju režisera Bena Stilera (!) i kreatore Šoutajmove mini-serije „Escape at Dannemora“.
Slatka robija
Zatvorska priča iz žute štampe samo je povod da se Stiler, Bret Džonson i Majkl Tolkin pozabave psihologijom malog mjesta i pokažu nam da se granice popravne ustanove protežu mnogo dalje od „Klintona“. Da je zatvor – cijela Danemora.
Šoutajm je do sada emitovao samo dvije od sedam jednočasovnih epizoda, ali i to je sasvim dovoljno da se osjetite kao jedan od robijaša u društvu Ričarda (Benisio del Toro), Sveta (Pol Dano) i Džojs (sjajna, fizički neprepoznatljiva Patriša Arket). Nećete moći da povjerujete da je režiser ovako turobne, betonski teške atmosfere Ben Stiler, glumac i producent kog godinama strpavaju u koš sa „lakim“ filmskim zakuskama. Vjerujte, to što je pokazao, makar dosad, vrijedno je „robijanja“ sedam sati uz male ekrane.
Tačno je: zatvor jeste i mora da bude klaustrofobično mjesto. Opet, nije baš svaki nalik špilji punoj teške paučine u kojoj se, na svakom milimetru, koprca neka mušica, leptirica, bubica, kukac, spetljavajući se još više i odnoseći u smrt i sebe i druge paukove žrtve u blizini.
Pablo PikasoU toj mreži, glavni baja ipak nije pauk – već dvije njegove žrtve. Jedna je Ričard, a druga Džojs. Odavno je jasno kolika je glumčina Benisio del Toro, ali finiš druge epizode ipak ostavlja bez vazduha.
U posljednjoj sceni, navodi Džojs da se spusti na koljena, onako kako je samo Pablo Pikaso mogao da zavodi svoje žene i ljubavnice. Dok u pozadini simbolično ide pjesma „Pablo Picasso“ od benda Modern Lovers, izraz Del Torovog lica je neprocjenjiv.
Ipak, kakav god bio, Del Toro je ostao u sjenci Patriše Arket. Možemo da se svađamo do jutra: ima ona mnogo dobrih uloga, ali ova je bez premca – i to ne samo zbog toga što će vam biti potrebno nekoliko minuta da je prepoznate zbog upečatljive fizičke transformacije.
Arket je postala srce Stilerove serije zahvaljujući glumačkoj moći da pretvori Džojs u Madam Bovari iz Malog Sibira – očajnu ženu zaglavljenu u dosadnom braku, poslu i gradu, u onu koja će učiniti sve da pobjegne iz paukove mreže sopstvenog života.
Vječiti muž
Kreatori serije i režiser, naravno, pomažu Arket da proizvede ovaj „specijalni efekat“ uz pomoć malih detalja, od slušanja romantičnih, presladunjavih pjesmuljaka, do pretvaranja njenog supruga Lejla (ubjedljivi Erik Lang) u onog „vječitog muža“ iz istoimene novele Fjodora Mihailoviča Dostojevskog.
- Niko ne zna što se stvarno događa u nekom braku, osim ti ljudi koji su u braku... I vjeruj mi, nekad to ne znaju ni oni – kaže Lejl koji ne bi priznao da ga Džojs vara ni da je vidi kako šefuje u nekom geng-bengu.
Njegov odnos prema Džojs, kao i njen unutrašnji svijet okrenut prema Ričardu i Svetu, predmetima opskurno-romantične želje, obećavaju jednu od najboljih studija karaktera ove TV godine. Stiler i ekipa imaju još pet epizoda da preusmjere fokus i pokažu da griješimo, ali nadajmo se da će zadržati ovaj pravac. Imaju glumačku ekipu iz snova, koja gospodari svakim kadrom. Baš ne bi trebalo da omanu.
