U susret projekciji ove zanimljive koprodukcije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Švedske i Velike Britanije, pozvali smo koautora filma, dr Vlastimira Sudara, da zavrti naše „Obrtaje“.
Budući da je režirao više kratkih filmova i muzičkih spotova, da je doktorirao na radu Aleksandra Saše Petrovića, da predaje istoriju i teoriju filma na Kingston univerzitetu u Londonu, objavljuje eseje o balkanskom filmu i redovno piše za ugledni magazin Sight and Sound – očekivali smo više nego zanimljive odgovore. I nijesmo se prevarili!
FILM
Film koji Vas čini srećnim?
- „Diva“ (Žan-Žak Beneks, 1981), jedan od filmskih snova o ljubavi, muzici i Parizu.
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
- Nema takvih filmova. Režiseri su samo proizvod okolnosti, kako bi to rekli i Marks i Fuko. Čini mi se da bih radije probao da razgovaram sa njima, nego da ih bijem, čak i ako su pravili najružniju političku propagandu, ili bili zaslijepljenioportunizmom.
Film koji uopšte nijeste skapirali?
- „Prospero's Books“ (Piter Grinavej, 1991), iako mi je poznato književno djelo na kom je zasnovan, iako režiser tvrdi da ovaj film nebi ni trebaloukapirati.
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
- Ima ihmnogo. Na prvu loptu, crnogorska tema bila bi pohara Kuča, kao simbol unutrašnjeg nesporazuma oko toga što je i čija je i država i sloboda. A regionalna, atentat u Sarajevu, opet, kao simbol neizmjernih nesporazuma, na svim nivoima.
Omiljeni filmski rivali?
- Svi režiseri moje generacije. Ljubomoran sam na Pavela Pavlikovskog, iako je stariji od mene. Već je uradio više stvari koje sam mislio da ću uraditi prvi.
Upečatljivafilmska scena sa nekom životinjom?
- Dok dječak Danilo spava ispred hercegovačke kuće, a pored njega zmija otrovnica, u filmu „Granice kiše“. (smijeh)
Posebno drag citat iz domaćeg filma?
- „Ej gospon drug, mućko tamo, mućko 'vamo, isto ti se 'vata.“ – iz „Skupljača perja“ (Aleksandar Saša Petrović, 1967). Vrlo složena scena i višeznačan citat, sa tada vrlo bitnim pitanjem: jesmo li u stanju da izgradimo socijalizam?
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
- Kojot, naravno, iako je Ptica Trkačica zapravo prava štetočina.
Prvi film koji ste gledali u bioskopu?
- Volio bih sada da je to bila neka sovjetska animacija, ali nije, već vjerovatno „Star Wars“. No, prvi film koji sam gledao i pomislio kako mora da se vidi u biokopu bilo je „Zerkalo“ (Andrej Tarkovski, 1975).
Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
- Magična elektronska muzika Eduarda Artemijeva za tri filma Tarkovskog („Solaris“, „Zerkalo“, „Stalker“)mnogo je uticala na mene. Mada, najviše sam slušao i još slušam soundtrack filma „Betty Blue“ kompozitora GabrijelaJareda.
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
- Ah, poslije svakog. Ništa nam ne dočara neki prostor kao dobar film. Čak i kada je opterećen neimaštinom i problemima kao, na primjer, „Capharnaum“, posljednji film libanske režiserke Nadine Labaki, ja bih opet da odem baš u taj Bejrut koji opisuje ona.
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod.U koju kafanu i na koje piće?
- Izveo bih samo Rožea Vadima, da je još živ. Nije bitna ni kafana ni piće, već samo da se razveže i da priča čovjek koji je – između ostalog tih famoznih pedesetih i šezdesetih – bio muž Brižit Bardo, Katrin Denev i Džejn Fonde.
Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?
- S obzirom na to da mu je u Americi producent bio HarviVajnstin, ovo je možda rijedak slučaj u kome bi Balkan malo smirio i upristojio jednog Amera, i to Tarantina.
MUZIKA
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
- „Was ist ist“ od Einstürzende Neubauten, na mog brata Vladu. I„Let Me Love You“ od Melanie de Biasio, na suprugu Kseniju.
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
- Najvjerovatnije bećarac „Biće skoro propast sveta, nek propadne nije šteta“ iz istoimenog filma Saše Petrovića. Čisto da se utješim, jer svijet jeste prelijep, pa bi mi ipak bilo žao kad bi bio „smaknut“.
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
- To bi moralo da bude nešto sa Balkana. Možda „Mesečina“ od Gorana Bregovića. Koliko god ga ljudi kritikovali, ova mješavina trubača i džangl bitova stvarno diže sve ljude na noge. Mnogo sam puta objašnjavao ovaj tekst, tu jednostavnu odu pijanstvu, u kojoj i nema što da se objasni, već udri po piću i skakanju. Posljednji put nekim prijateljima iz Gruzije, koji je obožavaju...
Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?
- „Suzanne“ od LenardaKoena. Kao da nema lijepih pjesama, bez velike tuge...
Vaša pjesma za karaoke?
- Domaća, „Jedina“ od Zdravka Čolića. Strana, „Born to Be Wild“ od benda Steppenewolf, i sve te što se galame na ekskurzijama sa zadnjeg sjedišta...
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
- Sergeja Rahmanjinova.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?
- Dino Merlin.Kao Sarajlija se sjećam koliko je bio „hoće-da-je-Brega“folirant, a onda se desi sve što se desi - i Dino maltene ostade bez konkurencije, da hara i lijevo i desno. Eto muzičke sudbe klete za slušaoce.
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
- Dejvida Bouvija, nesumnjivo. Gledao sam i pozorišnu predstavu koju je postavio, a odigrana je tek poslije njegove smrti. Plakao sam. Kao predstava i nije bila posebno interesantna, pogotovo za nekoga ko poznaje njegovu karijeru, ali Bouvijev otvoreni strah od neminovne smrti snažno prožimacijeli komad. Potpuno me je slomio.
Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?
- „Kad si sretan ti udari dlan o dlan“.
Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?
- Ijan Kertis i Joy Division, u duhu tog vremena, mada sam do kraja srednje škole prestao da kačim muzičare na zid i počeo da postavljam stvari koje sam pravio sa drugovima...
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
- Nažalost, da.
TV
Serija idealna za kišni vikend?
- „Twin Peaks“.
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?
- Opet „Twin Peaks“.
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
- „House of Cards“. Dobro je prošla, ali nedovoljno dobro. Prikazala je moć kao najveću drogu i onda se desi sve što se desi sa Kevinom Spejsijem. Haos. Izbrisana je granica između života i fikcije. Glumio je samog sebe, samo u malo drugačijoj ulozi.
Serija koju nikada nijeste završili?
- Mnogo ih je. Nažalost, nemam vremena. Volio bih da se posvetim seriji „The Young Pope“ Paola Sorentina, ali sve mi se čini u nekom drugom životu...
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
- Ne mogu da se sjetim. Čini mi se da, kada smatram seriju fantastičnom, onda to mora da bude baš zbog razrade i kraja. Nije lako završiti seriju. To je možda i najteže. Sjetih se sada onog posljednjeg kadra „Sopranovih“. Zagonetka se nastavlja, iako nema više epizoda...
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
- Odvikavam se od skupljanja stvari. Ne sjećam se kad sam posljednji put pao u iskušenje da poželim neki predmet.
Najdraži par iz serije?
- Ema i Giga iz „Boljeg života“.
Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?
- Toga ima mnogo, ali da ostanem na evropskoj strani, volio bi da sam radio na seriji „The Young Pope“ kao asistent Sorentinu, ali i da me je pustio da samostalno režiram barem jednu epizodu. Snovi moji pusti.
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
- Za Džerija, mada me je sad toga stid. Bio sam potpuno istraumiran poslije epizode koja se završava tako što ispada da će onaj buldog do kraja života udarati nogom u dupe jadnog Toma, dok hladi Džerija lepezom. Tačno da se čovjek zapita kakav je sadista bio autor da smisli tako nešto, još zadjecu. Strašno.
