ZGRABI
FILM
Cijenim da se lako može pronaći filmska lektira iz Italije, SAD-a ili Njemačke, pa ću radije skrenuti pažnju na djela koje su sticajem istorijskih i političkih okolnosti – ostala u zapećku. Istinski uživam u plodovima „malih kinematografija“, koje su tako vitalne, jedinstvene i mudre nakon borbe sa raznim „izmima“.
Najprije mi na um padaju kolumbijski „Rodrigo D: No futuro“ (Viktor Gavirija, 1990) ili film iz Angole „Sambizanga“ (Sara Maldoror, 1972). Od novijih ostvarenja, dopali su mi se bugarski film „Aga“ (Milko Lazarov, 2018) i slovački „Čiara“ (Petar Babjak, 2017). Premda sasvim različiti, svi fascinantno slikaju usud periferije.
Na koncu, najvažnije. Prije nego što poletimo za Andersonima, Vendersima i Paradžanovima, ne preskačimo crnogorske velikane. Velimir Veljo Stojanović je, primjera radi, bio maestralan. Šarmantan, ironičan, inovativan. I zaboravljen.
TV
Volim televiziju kao medij, zato što hrani novinarsku zlosrećnost da me zanima svašta pomalo. Ono što, pak, posebno uvažavam jeste dokumentaristika na javnim servisima u regionu, s onim briljantnim glasovima i besprijekornom dikcijom naratora.
Ovih dana guštam „DokuTV“, koji emituje zanimljive naslove o svemu i svačemu, a kao bonus - sve je odabrao Đelo Hadžiselimović.
Od TV serija, „Sillicon Valley“ mi je dominantna u moru čudesa koje Netfliks, FX, ABC i ostali divovi proizvode. Toplo je preporučujem, i to pažljivo konzumiranje bez bindžovanja, već natenane kako Bog (čitaj: HBO) zapovijeda. Ta serija ne igra na klišee; subverzivno, čak i kroz jedva vidljive promjene u najavnoj špici), ruga se gluposti i bahatosti; i uz to je dovitljiva i zabavna.
Aktuelnosti saznajem iz političkih talk-show emisija i intervjua, te satiričnih „Daily Show“ programa, prije negoli iz plitke dnevne informative. Propratim i emisije na našem jeziku - Stankovića, Šukovića, Hadžifejzovića... i ovdašnje njemačke, ali i ono što rade čuveni Farid Zakarija i Trevor Noa. U sasvim, sasvim posebnu kategoriju ide „Last Week Tonight“ Džona Olivera.
MUZIKA
Obuzmu me na mahove djelići stvaralaštva raznih talentovanih ljudi; od Ume Kultum i Stinga, preko Zostera i Rosalie, do Safeta Isovića i Jasmin Levi... No, ono čemu se uvijek neizostavno vratim i što Jutjub uvijek nudi kao „Recommended for you“, pa ću ga i ja ponuditi ovdje, jeste Bebo Valdes. Afro-kubanski džez je paralelni univerzum, a tek njegove interpretacije... čista magija. U ustima gotovo ostane slatkoća tropskog voća i gorčina afričkog kakaa s robovskih plantaža.
ZAOBIĐI
FILM
Zaobiđite ostvarenja Tonija Gatlifa. Ne zato što su loša, daleko bilo. Sva su remek djela koja čak zaslužuju više od toga da se nađu u odjeljku „Zgrabi“. Omiljenog režisera, međutim, ljubomorno čuvam i skoro da mrzim da kažem riječ o njemu bilo kome. Ali, biću bolji čovjek u ovom broju Objektiva i spomenuti tog genija čiji svaki pokret kamerom vrišti od bola i istovremeno pršti od ljepote.
Ovaj antiodgovor je ujedno preporuka – bilo koji sadržaj je prilika da se nešto nauči i sagradi ukus. Treš kultura je maltene riznica za sebe. Ne zaobilazite ništa, ni ostvarenja kakvo je „Sharknado“, ni filmove sa Kameron Dijaz.
TV
Osim pomenute dnevne informative, izbjegavam reklame. Vau, kakva mudrost. Naravno da ih već zaobilazite. Ali, onaj upakovani, prikriveni marketing raznoraznih predmeta i individua je zbilja poguban. Pazite se tih monstruma što hrane nesigurnosti, podgrijavaju konzumerizam i promovišu osrednjost.
MUZIKA
Uvjerena sam da se za svaki muzički izraz nađe vrijeme, mjesto i period života. Osim za Vlada Georgijeva. Baš ne znam đe bi i što bi čovjek s njim.
