Mnogo prije nego što je postao Šekspir, Vilijam je bio samo jedan Vil iz londonskog predgrađa. Musavac iz Stretforda čiji tekst za predstavu glavna pozorišna firma Londona nije željela ni da pogleda. I to onda kada ga je uopšte imao, jer bilo je dana kad bi Vil prije pojeo papir nego pisao.
Slični nama
Najveće umjetnike najteže je zamisliti u doba kada su odrastali. Ili u periodu prije najvažnijeg stvaralačkog zamaha. I tako se lako, pred blistavim sjajem vječnog djela, izgubi činjenica - da je iza velikog djela stajala neka obična, svakodnevna osoba - u vremenu savršeno različitom, a opet savršeno sličnom našem.
Film „Zaljubljeni Šekspir“ („Shakespeare in Love“) uhvatio je nešto važno u vezi sa piščevom dramom „Romeo i Julija“. To je baš onaj momenat kada u Šekspirovom djelu, koje ja napisano prije 500 godina, između redova zavrišti zaključak: „Pa ljudi, to tu je ovaj naš, isti sadašnji čovjek“!
Ostvarenje Džona Medena, premijerno prikazano 3. decembra 1998. u Njujorku, nije obična romansa, već film o tome kako iz ravne svakodnevštine ispunjene ovim našim, istim spoticanjima, može nići, nekim čudom - nešto vječno! Iz besposlice, iz vremena bez perspektive i sredine koja guši različitost i briše svježe ideje, iz gomile ljudi koji bježe od promjene migoljeći poput gliste... Vilu (Džozef Fajns) se dogodilo nešto veliko. Kako? „To je misterija...“ Omiljena je, toliko puta pominjana rečenica u filmu.
Dame su gospoda
„Zaljubljeni Šekspir“, dobitnik sedam Oskara uključujući i onaj za najbolji film, nije ni poprostačeno djelo o djevojci u potrazi za slobodom, nego i vrlo kompleksno svjedočanstvo o emancipaciji.
Vajola de Leseps (Gvinet Paltrou u ulozi života) ne traži prostu slobodu, da bira ono što joj je po volji. Njena sloboda je borba da stvara u prostoru u kom tada za žene nije bilo mjesta. Jer, zamislite, tada su cijenjene dame u predstavama renesansne Engleske igrala stanovita gospoda - britanski muškarci!
Sada sve ovo zvuči komično. I jeste, pa se Meden savršeno lagano igra ovim motivom - ali u to vrijeme zaista jeste bilo tako. Stoga, ključna teza „Zaljubljenog Šekspira“ jeste vrlo idealistička jer se zasniva na tome da je za veliku promjenu potrebno samo dvoje ljudi. I jedan tekst. Trenje njihovih ideja, želja, nadanja. Za Vila i Vajolu, bila je to ljubav.
Bura misli
Filozof Georg Hegel obožavao bi „Zaljubljenog Šekspira“. Vjerujte, i Fridrih Niče, pa i Karl Marks lično, a teško da su ta dva gospodina mogla da se usaglase oko bilo čega!
Hegel u središte misli stavlja dijalektiku: ideju da u velikom gužvanju, trenju, muci i pregalaštvu dvije ideje može nići nešto novo. Ovu veliku promjenu otac idealizma zvao je dijalektičkim skokom.
Ovaj film ne da blista, nego varniči, tamo sa pozorišnih dasaka i bioskopskog platna pravo u oči renesansnog i modernog čovjeka - baš u momentima kada Vil i Vajola proživljavaju svoju dijalektiku.
Kada je groznica njegove ljubavi nošena burom velike misli - da ta žena, ili bilo koja druga, zaslužuje slobodu izbora. I kada ona shvata, da tu slobodu, za sebe i za njih dvoje ne može pronaći trajno nigdje... Nigdje, osim na pozornici.
Dijalektički skok
Postoji jedan momenat u kom „Zaljubljeni Šekspir“ postaje meta-film, film u filmu. Tokom izvođenja „Romea i Julije“ na sceni, Vil obećava Vajoli: „Za mene nikad nećeš ostariti, niti pasti, niti umrijeti“.
Usnula Vajola-Julija, nedugo potom, budi se i osvrće, tu pred četvrtim zidom publike, traga sa svojim Romeom. Tada neko iz publike u očaju zajeca: „On je mrtav...!“, prije nego što i ona spusti posljednju kap otrova na usne. Prije nego što sve vjekove zamrači grobna tišina, sa kraja velike predstave na koju se zavjesa nikada neće spustiti.
I baš tada, u tom momentu – i naši junaci u predstavi svojih života, i publika u londonskom teatru i svim teatrima i bioskopima, i svi zaljubljeni ovog svijeta, znaju zbog čega u ovom svijetu nema mjesta za Romea i Juliju. I da su ovaj svijet i ovo vrijeme prolazni, a „Romeo i Julija“ ipak vječni.
Za neku novu slobodu, dijalektički skok, Sveti Gral čak i najskeptičnijih filozofa. Kako? „To je misterija“... S. STAMENIĆ
FOTO: netflixmovies.com
