Piše: Marija Ivanović
Tokom svakog susreta sa srećnim i nesrećnim porodicama – u književnosti, životu ili na velikom platnu, mora vam pasti na pamet čuveni početak „Ane Karenjine“. Lav N. Tolstoj otvorio je roman rečenicom: „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način.“ Tako je, povikaćete. Ako ne želimo da vjerujemo Tolstoju, trebalo bi da imamo povjerenja u iskustvo, u lično kušanje realnosti. Ali, kad je u pitanju japanski maestro Hirokazu Koreda, mnogi bi s pravom više vjerovali njemu nego sopstvenim čulima.
Preživjeti dan
Način na koji režiser filma „Shoplifters“, ovogodišnjeg dobitnika Zlatne palme, vidi porodicu – mnogo je i romantičniji i realističniji od Tolstojevog. Kako, pitaćete, nešto može da bude istovremeno duboko dirljivo, naizgled utopističko, a istovremeno bolno usidreno u stvarnosti? Vrlo lako – kad to „nešto“ padne u ruke Hirokazua Korede.
Glavni likovi „Kradljivaca“ su članovi porodice Šibata koja životari u straćarici u najsiromašnijem dijelu Tokija.
Otac Osamu (Lili Franki), koji ponekad radi slabo plaćen građevinski posao, većinu vremena provodi učeći malog sina Šotu (Jyo Kairi) da krade „na sitno“. Majka Noboju (Sakura Ando) takođe ima loše plaćen posao u vešeraju, pa otuđuje stvarčice koje klijenti zaborave u džepovima - a starija kćerka Aki (Mayu Matsouka) zarađuje novac masturbirajući za mušterije seks šopa. Kući ih sve čeka baka Hatsue (sjajna Kirin Kiki, preminula ovog septembra) koja, opet, ima svoje načine da dođe do mutne, sitne love.
Njihovu porodičnu dinamiku poremetiće Juri (glumačko otkrovenje Miju Sasaki) – petogodišnja, zlostavljana djevojčica koju pronalaze smrznutu i zanemarenu od roditelja i dovode je kući. Kada majka i otac prijave njen nestanak, policijska istraga i splet nesrećnih okolnosti otkrivaju da porodica Šibata baš i nije ono što smo mislili.
Spojiti tačkice
Nije tajna da je Koreda delikatni gradinar upečatljivih porodičnih svjetova. Uostalom, baš zbog toga je zaslužio poređenje sa genijalnim Jasiđurom Ozuom. Opet, čak i poslije sjajnih ostvarenja „Nobody Knows“ (2004), „I Wish“ (2011), „Like Father, Like Son“ (2013) i zasebne kategorije – genijalštine „After Life“ (1998), jeste uspio da iznenadi. I ujedini i kritičare i žiri i publiku na Kanskom festivalu, što se dešava jednom u ko zna koliko godina.
„Shoplifters“ sporo gori i zahtijeva potpunu posvećenost. Ne možete mu se posvetiti sa „pola glave“. Tako biste propustili suštinu. No, to ne znači da je naporan ili ne daj Bože – zamoran. Stvar je samo u tome što se Koredin rolerkoster zaustavlja na stotinu i kusur stanica, a svaka od njih nudi vam nešto posebno za ponijeti. Režiser kao da namjerno gubi cilj – zato što putovanju smeta.
Gledanje ovog filma nalik je spajanju tačkica u zadacima iz „Skandinavke“: morate pažljivo da vučete crte da biste dobili potpunu sliku, samo što u ovom slučaju ne spajate brojeve već sitnice – osmijehe, dodire, zagrljaje, sunčani dan na plaži, dugo čekanu intimu supružnika koji su skoro zaboravili na seks. I naslućujete što ćete dobiti, baš kao i kada posmatarate bijeli papir ispunjen tačkama i brojkama, ali opet se iznenadite na kraju. Jer, nijeste mogli da vidite sve detalje.
Podvaliti magiju
Film „Kradljivci“ je, u tom smislu, i nalik očaravajućem magičnom triku. Znate da postoji fora na osnovu koje je izveden, ali vas ne interesuje kako je mađioničar uspio da vas prevari i podvali vam magiju. Samo želite da je ponovi. I da ostane sa vama što duže.
Na koncu, kada odjavna špica počne da se odmotava, sigurni ste da nikada u životu nijeste upoznali tako dražesne, dopadljive, bliske lopove. I spremni ste da se zakunete da su u pravu: porodica nije ono što nam je dodijeljeno po rođenju, već nešto što se gradi i njeguje. Uprkos momentima slabosti, u inat svijetu koji to ne razumije.
Koredina vješta, inteligentna režija, sa akrobatskim obrtom kog se ne bi postidio ni najbolji triler, iako žanrovski nema veze sa njim – iznosi fenomenalna glumačka ekipa. Franki i Kiki su režiserovi provjereni igrači, a malecka Miju Sasaki još jedno vrsno usmjereno glumačko otkrovenje.
Riješiti problem
Opet, teško je ne priznati da je Sakura Ando uspjela da zasjeni sve kolege u pojedinim scenama. Naročito u onoj u kojoj je pitaju kako su je zvala djeca, kada ćete osjetiti srce kako vam vrišti u grkljanu...
Najbolje od svega? „Kradljivci“ nijesu samo fantastičan esej o tome koliko pogrešno posmatramo instituciju porodice trudeći se svim silama da sačuvamo njen najtradicionalniji oblik od pogani 21. vijeka. Ovo je i najfinija socijalno angažovana drama koja ukazuje na velike muke Japana: od ogromne razlike između siromašnih i bogatih, preko zlostavljanje djece i otuđenja od porodice, do naizgled nerješivog problema brzostareće populacije.
Koredi ne pada na pamet da popuje bilo kome i nudi rješenja, ali u filmu „Shoplifters“ jeste zauzeo stav. Da je krv ponekad manje gusta od vode. Da ljudi ne moraju da budu loši ako rade pogrešne stvari. I da Tolstoj nikako nije bio u pravu.
Ne liče baš sve srećne porodice jedna na drugu. Nego, da bismo to vidjeli, prvo ih moramo prihvatiti kao porodice. Dug je i spor put do toga, ali isplativ je i vrijedan truda – baš kao i predivni realizam Hirokazua Korede.
Ocjena: 8/10
Režija: Hirokazu Koreda Uloge: Lili Franki, Sakura Ando, Miju Sasaki, Kirin Kiki Trajanje: 121 min
