Muzejski tehničar Aleksandar Berkuljan podnio je juče Osnovnom tužilaštvu na Cetinju aneks krivičnoj prijavi od 21. decembra ove godine, povodom nestanka blizu 9.000 muzejskih predmeta. Kako saznaje Pobjeda, dostavio je tri dokumenta sa podacima koji dokazuju da je Narodni muzej Crne Gore u ranijem periodu čuvao Njegošev sobni sat ukrašen brilijantima i zlatni pečat dvorske kancelarije.
Prema njegovim saznanjima, podsjetimo, ovi predmeti više se ne nalaze u Muzeju. Takođe, Berkuljan je Tužilaštvu dostavio i dokumenta koja pokazuju da je sa dvora kralja Nikole 1919. godine odnešen veliki broj zlatnog i srebrnog posuđa, tačnije dostavio je kompletan spisak sa 3.992 predmeta.
Decenijama kasnije, tim predmetima bavila se i uprava Narodnog muzeja, kao ustanova koja je čuvala veći dio zaostavštine Petrovića. Dakle, riječ je o dijelu fonda koji se tiče međunarodnog potraživanja i restitucije otuđenih crnogorskih kulturnih dobara.
POD NOSEM
Tužilaštvo je od Berkuljana dobilo „dopis sa priloženim spiskom trezorskih vrijednosti koji je uputio Stanislav Vujošević guverneru Narodne banke Crne Gore, dr Josipu Jaukoviću, br. 01-1639/1 od 10.11.1975; Dopis Stanislava Vujoševića sa spiskom trezorskih vrijednosti i njihovom materijalnom procjenom, upućen Narodnoj banci Jugoslavije, br. 01-735/1 od 20. 5. 1975; Program stvaranja uslova za izlaganje trezorskih vrijednosti (kopija elaborata pohranjenog u ABO NMCG).
Na pitanje Pobjede gdje su se nalazili dokumenti koji potvrđuju postojanje Njegoševog sata i zlatnog pečata, Berkuljan je izjavio da je „dokumentacija o tome, kao i sve ostalo do sada, bila ‘pod nosem’ svima i to među administrativnom građom u Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju.“ - Da li su ta dva predmeta bila izlagana i kada, ne znam i ne mogu da pamtim, ali znam da je dosta toga što je ranije izlagano takođe nedostajuće, kao što je slučaj sa Njegoševim namještajem.
Za potrebe izlaganja trezorskih vrijednosti napravljen je poseban elaborat, koji je aneksu krivične prijave takođe priključen – kazao je Berkuljan. Sva tri dokumenta, kako je istakao, na isti način i nedvosmisleno potvrđuju postojanje Njegoševog sata i zlatnog pečata. Dokument u kojem je data njihova materjalna procjena, prema riječima Berkuljana, takođe potvrđuje da se ne radi o nečijoj imaginaciji i proizvodu neznanja.
U TREZORU
U jednom od dokumenata koji se odnosi na dvorsko posuđe, a u koji je Pobjeda imala uvid, nekadašnji direktor Narodnog muzeja Stanislav Rako Vujošević, u pismu direktoru trezora i emisije Narodne banke Jugoslavije Velimiru Drecunu, ističe da je posuđe sa dvora kralja Nikole preuzeto 1919. godine i pohranjeno u Zagrebu.
- Iz literature je poznato da je predmetna „srebrenina“ kasnije pohranjena u trezor Narodne banke Jugoslavije u Beogradu i da joj se 1941. godine, poslije Aprilskog rata, gubi svaki trag. Da bi se upotpunila dokumentacija o ovome, neophodno bi bilo dobiti sve kopije akata iz Arhiva u Zagrebu, gdje bi se vjerovatno našao i akt kada je i kojim putem odnosna „srebrenina“ došla u Beograd i ko ju je primio.
Smatrajući da se ova srebrenina nalazi u trezoru Narodne banke Jugoslavije, šaljemo vam spisak sa molbom da se na licu mjesta provjeri ili preko vaše službe ustanovi što je danas sa tim vrijednostima – ističe se u pismu Vujoševića. Nestalo zlatno i srebreno posuđe, koje se u dokumentu imenuje kao „srebrenina“, prema riječima Berkuljana, završilo je u Italiji. To se, kako je rekao, navodi i u studiji Dima Vujovića.
- Tačno je da je uprava Muzeja tražila povraćaj tokom pedesetih, ali popisni inventar iz 1964. godine potvrđuje da je samo tada otpisano „kao otuđeno, poklonjeno, uništeno....“ i sl. čak 894 komada dvorskog posuđa. Koliko je meni poznato, vraćeno je nešto oko 400 komada, ali nikada ono najvrednije – rekao je Berkuljan. Pobjeda je, podsjetimo, prošle subote objavila informaciju o novoj krivičnoj prijavi Berkuljana, u kojoj se ističe da su Njegošev sobni sat ukrašen brilijantima i zlatni pečat dvorske kancelarije, dva predmeta sa spiska tzv. „trezorskih vrijednosti“, nestala iz Narodnog muzeja.
On je tužilaštvu takođe predočio dokaze o nestanku više od 8.997 predmeta i istorijskih dokumenata iz fonda Narodnog muzeja. Berkuljan je pojasnio da se ova prijava ne zasniva na dokumentaciji Uprave za zaštitu kulturnih dobara, niti ima veze sa manjkom koji je konstatovan tokom procesa revalorizacije. Zbog toga se, kako je rekao, ne radi ni o aneksu ranijoj prijavi. - U pitanju je potpuno nova informacija, koja se odnosi na fondove do današnjeg dana, a ne na stanje iz 1964. godine, kojim se bavila Uprava za kulturna dobra – istakao je Berkuljan.
