- Razvijene zemlje formirale su ovakve i slične službe već šezdesetih godina prošlog vijeka i zabilježile značajan pad stope samoubistva. Takođe, prevencijom samoubistva treba da se bave brojne komunalne službe i servisi, jer problem samoubistva nije samo medicinski, već cjelokupne društvene zajednice. Uz to, postoji tendencija „podruštvenjavanja“ nekih psihijatrijskih problema koje mogu razrješavati i neprofesionalci, što je zadatak tzv. komunalne psihijatrije, komunalne psihologije i sociologije – pojasnio je Peković.
Socijalna problematika, nezaposlenost, interpersonalni konflikti, društveni konflikti, mogli bi se shvatiti kao vid kolektivnog i personalnog stresa, koji, kako ističe Peković, generišu suicidalna razmišljanja i radnje, pogotovo fenomene poput pokušaja samoubistva.
- Neregulisane društvene relacije: tranzicija i sve što ona nosi, nezaposlenost, siromaštvo (određenog sloja ljudi), opšti društveni svjetonazor, neizgrađen vrednosni sistem, krunjenje morala, manjak solidarnosti, pohlepa za novcem, hedonističke tendencije, odsustvo empatije i drugo, može se registrovati u našim društvenim odnosima (makar i u vidu tendencija). Sve to generiše samoubilački naboj. Samoubistvo je u velikom broju slučajeva, kako se vjeruje, refleks društvenih dešavanja i mijena – navodi neuropsihijatar.
On pojašnjava da je široka lepeza faktora rizika samoubistva - duševne bolesti, teške (rak i sl.) tjelesne bolesti, starost, bolesti zavisnosti, nezaposlenost, društvene krize i drugo. Tvrdi i da genetika ima malog udjela u nastanku suicida. - Može postojati neki oblik predispozicije, gdje druge okolnosti – odnosno splet okolnosti dovedu do realizacije samoubistva – kazao je Peković.
Društvo, napominje, mora više da ulaže u društvene sektore, čija je funkcija unapređenje i zaštita zdravlja u cjelini, a najprije mentalnog zdravlja. - Jer, nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Afirmacija zdravog duha, afirmacija je zdravog društva i građana koji pripadaju tom društvu. Zdrav duh (mentalno zdravlje) je najviše blago nacije – poručio je on.
ZNACI
Peković ističe da se u velikom broju slučajeva može prepoznati osoba koja ima namjeru da izvrši samoubistvo. - Neke osobe to direktno saopštavaju, neke indirektno, određenim manirima i ponašanjem - navodi Peković. On ističe i da su pokušaji samoubistva češća pojava od realizovanog samoubistva i da se na taj čin mahom odlučuju mladi (adolescenti).
- Oni mogu biti apel, traženje pomoći od okoline, radi rješenja nekog problema, objektivnog ili subjektivnog. Mogu biti i manipulativna. To su problemi koje valja pomno i profesionalno tretirati – zaključuje Peković.
NEMA SERVISA
Savjetovališta za prevenciju suicida koja su inicijalno planirana na nivou centara za mentalno zdravlje još nijesu formirana, a u sklopu javnog zdravstva ne postoji ni SOS telefon za osobe sklone suicidu, potvrdila je za Pobjedu generalna direktorica Direktorata za zdravstvenu zaštitu Mevlida Gusinjac. Prema njenim riječima, deficit osoblja koje radi u centrima za mentalno zdravlje i svakodnevni obim posla razlozi su zbog kojih ovi servisi podrške nijesu formirani. Ipak, najavljuje promjene u toj oblasti.
- Postojanje i rad ovakvih servisa podrške svakako bi bio koristan, pa će njihovo otvaranje biti predviđeno budućim akcionim planom za prevenciju i tretman pokušaja suicida, čija izrada se očekuje u 2019. godini – kazala je Gusinjac.
Opširnije u Pobjedi
