Ako ne vjerujete da rok muzika u 2019. godini može da mijenja svijet, zagledajte se u oči dame Brendi Karlajl. I poslušajte pjesmu „Every Time I Hear That Song“, katapult u njen svijet iz Oza, uvod albuma „By The Way, I Forgive You“ koji je na prvu loptu lak i pitak, a ispod površine cijelo čudo brižnosti.
Duboki udah
Karlajl je cura starog kova - ako se tako može nazvati neko koga biste najprije mogli da zamislite širokog osmijeha i raširenih ruku, na talasu slobode koji je prije pola vijeka nosila muzika Vudstoka. Takvi su joj i stihovi - vrlo direktni, bez umivanja i uljepšavanja, lišeni držanja lekcija i bilo kakvog spočitavanja.
Brendi je jedna od djevojaka koje iskreno vjeruju da je muzika sasvim dovoljna da oplemenimo, ostvarimo sebe. Prije više od deceniju je baš zbog toga napustila školu i roditeljski dom.
Kao i za Dženis Džoplin, Džoni Mičel ili Boba Dilana, predavanje muzici je za Karlajl više od misije i dužnosti. To je način da udahne punim plućima. „Every Time I Hear That Song“ dokazuje da je Brendi Karlajl zaronila duboko i unijela cijelu sebe u promišljenu ploču „By The Way, I Forgive You“.
Rumeni ožiljci
Jednostavna priča o tome kako je jedna pjesma koju je čula na radiju iznova i iznova podsjeća na osobu sa kojom se rastala - u startu donosi oluju, a potom i neko novo cvjetanje u tonovima modrih i rumenih ožiljaka. Kakvo samo uzbuđenje donosi trenutak kada u melodiji prepoznate taktove čuvene „Me And Bobby McGee“ Krisa Kristofersona - a kako samo Brendi jednostavnim trikom učini da je osjetite bliskom, svojom!
Od tog momenta, album djeluje kao lagana, ponekad nepredvidljiva ali uvijek sigurna i komotna vožnja niz veliki atlas anatomije praštanja. Singl „The Joke“ nošen jakim gudačima, titanski je uspon na tihu visoravan gdje vas dočekuje niz lijepih balada kao što je „Whatever You Do“.
Vrlo brzo se selite na američki Jug, nerijetko devijantan i korumpiran svijet sirotana koji je savršeno blizak i nama i Brendi („Most Of All“, „Fulton County Jane Doe“). Možda je zbog toga album tako snažno odjeknuo u Americi, što se rijetko događa u svijetu klasičnog folk roka.
Ploču zatvara „Party Of One“, klavirski nošena balada u kojoj zatičemo Brendi Karlajl ponosnu, strašnu i neuništivu - u udobnosti samoće. Baš tu nam ostaje samo da joj obećamo, da takvu osamu ima sa kim da podijeli.
Ocjena: 81/100
FOTO:thecurrent.org / muzika.hr
