Vjerovatno nema tog scenariste i režisera koji nije poslao tekst televiziji HBO kada je 2016. raspisan konkurs za pilot epizodu prvog serijala sa prostora Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije i Crne Gore. Siti malih budžeta i vječitog preganjanja sa institucijama kulture, autori sa eks-Ju prostora dobili su infuziju nade. Jer, HBO dao nam je neke od najvećih hitova modernog doba, od „Sopranovih“ do „Pravog detektiva“ i „Igre prijestola“.
Od približno 100 prijavljenih projekata, pobjedu je odnio scenario relativno nepoznatog Marjana Alčevskog.
Velika očekivanja
Poslije drugog konkursa za režisera, u priču je uskočio i bosanskohercegovački oskarovac Danis Tanović („Ničija zemlja, „Epizoda u životu berača željeza“, „Smrt u Sarajevu“). Dakle, uz tako ozbiljnu produkciju, konkurs i ime jednog od najboljih režisera sa eks-Ju prostora, očekivanja od serije „Uspjeh“ morala su da budu ogromna. I apsolutno pretjerana.
Narod je, jednostavno, mislio da će dobiti remek djelo, hitčinu u rangu najpopularnijih engleskih HBO proizvoda, lokalnu priču koja ima moć da omađija globalnu publiku. No, sada kada je šest epizoda dostupno za striming na HBO GO, jasno je kako je Tanović skrojio seriju koja nije toliko loša, ali nije ni blizu masterpisu.
„Uspjeh“ je primamljiv, gledljiv, na momente uzbudljiv, lijepo snimljen i začinjen zanimljivim režiserskim rješenjima, ali ima mnogo boljki. Da iza priče o četiri stranca čije sudbine uvezuje ubistvo u Zagrebu ne stoje Tanović i HBO, utisak bi možda bio bolji. Nego, sa takvim imenima, nemoguće je ne osjetiti razočaranje zbog toga što je vrlo interesantna priča skockana korektno, školski, pristojno, sasvim okej – i ništa više od toga.
Pokusni miševi
Uvodna špica, skuvana u Rumuniji po uzoru na „True Detective“ estetiku, filovana je vajbom koji nagovještava finčerovski opaku, trilerističnu igru mačke i miša. Pacovi koji se bezglavo kreću u lavirintu, preskačući zidove, remeteći trasu jedan drugom - aluzija su na stanovnike velegrada kakav je Zagreb, u kom se odvija radnja.
U vizuelnom smislu, serija apsolutno isporučuje ono što obećava špica. Direktor fotografije Erol Zubčević pretvorio je Zagreb u kalustrofobični lavirint u kom svi ljudi, bez obzira na to da li se nalaze u milijarderskim oblakoderima ili memljivim stanovima, djeluju kao unezvijereni pokusni miševi. Osjećaj tjeskobe i neugodnog iščekivanja koji je ukroćen kamerom izuzetno je bitan za cjelokupnu atmosferu – i jedan je od rijetkih elemenata koji potpuno funkcionišu.
Štoviše, da „Uspjeh“ nije snimljen na ovakav način i obogaćen nekim zanimljivim rješenjima (na primjer, motivacionim govorima na početku koji u petoj epizodi „iznevjeravaju“ gledaoce na najbolji način) – Tanovićeva serija bila bi skoro negledljiva.
Formulaični likovi
Najveći problem „Uspjeha“ je bušan, neprihvatljivo banalan scenario. Pilot epizoda napisana je mnogo bolje nego ostale, ali i dalje je potpuno nejasno kako je na osnovu ovakvog teksta pobijedio Alčevski. Dijalozi su prostački, trivijalni, puni nepotrebnih psovki, vulgarnosti i opštih mjesta koja na svakom koraku podmeću noge likovima, karikiraju ih i sprečavaju da postanu osobe od krvi i mesa.
Utisak o scenariju ne popravljaju ni formulaično osmišljeni likovi. Blanka (vrlo predana Tara Taler) je raspištoljena, problematična srednjoškolka u bijesnoj mini-suknji, koja je u nasilnoj vezi sa dilerom kokaina, sinom lokalnog mafijaša Danila Batura (Goran Navojec).
Kristijan (neubjedljivi Toni Gojanović) je unesrećeni otac dječaka oboljelog od astme i glava porodice koja će uskoro ostati bez krova nad glavom - tipičan predstavnik „običnog“ građanina iz niže klase, kom se o glavu obijaju odluke guzonjinih sinova.
Arhitekta Haris (neupečatljivi Uliks Fehmiu) je razočarani utopista kom je preko noći proradila savjest, pa je naprasno odlučio da stopira rasprodaju ideala i otkaže poslušnost šefu građevinske mafije Luju Kralju (Borut Veselko).
Vinka (Iva Mihalić) je bankarska službenica koja je jednog dana, iz čista mira, prebijena na putu do posla zbog toga što njen suprug (Goran Bogdan), urbanista u Gradskoj upravi, nije završio Luju Kralju dozvolu za gradnju. Svima njima, nakon što im sudbine uveže ubistvo, za petama je inspektorka Kalić (plastična Marija Škaričić), koja ima neraščišćene račune sa Lujom.
Isporuka replika
Dakle, otrovna tinejdžerka, zgaženi „obični“ čovjek, zli mafijaš, razočarani idealista, buntovna inspektorka – svi klišei na broju. Opet, ovakva „osnova“ ne bi bila problem da je scenario napisan, a uloge odglumljene kako bi trebalo. Nažalost, Tanović očigledno nije dovoljno radio sa glumcima, nije ih spriječio da se pretvore u puka vozila za isporuku replika.
Rijetki su momenti kada vjerujete drami, lomovima, bolima, strahovima, nadanjima glavnih likova. Dok glume da glume, valjaju psovke i/li patetiku, zbližavaju se, udaljavaju i spašavaju na svakih 15 sekundi, ne zanima vas što će im se dogoditi. Jednostavno, ne vjerujete da postoje.
Neupečatljivu glumu i loš tekst pogoršavaju i narativne rupe, zbrzavanje događaja i naivne scene na svakom koraku. Obrti su usiljeni, nategnuti, jedva pomjeraju radnju sa mrtve tačke.Rijetki zanimljivi likovi poput mafijaša Danila Batura zaboravljeni su nausput; logika je protjerana iz policijske stanice; Kikijev sin, koji je mogao da bude bitan dio radnje zato što je svjedočio ubistvu, skrajnut je sa strane kao da nikada nije ni postojao...
Daleko je „Uspjeh“ od uspješnog TV serijala kada znate da ga je radio režiser „Ničije zemlje“ i „Epizode u životu berača željeza“. Ako možete to da stavite sa strane, samo naprijed. Možda vam bude i više nego korektan. M. I.
FOTO: imdb.com / screendaily.com
