ZGRABI
FILM
Volim filmove u kojima je postignuta jednostavnost, bez pretjerane narativnosti, sa izraženom likovnom kompozicijom. Jedan od mojih omiljenih režisera, kad je u pitanju postizanje takve jednostavnosti,jeste Rober Breson (1901-1999), možda najveći osobenjak u svijetu filma.
U Bresonovom fokusu su posve uobičajene životne situacije. Dijalozi su jednostavni i nepretjerani, njegovi glumci ili, kako ih on naziva „modeli“ su naturščici, čiji su govor i gluma automatizovani, a sve to kako bi ostavio gledaocima što veći prostor za imaginaciju.
Teško bih mogla da izdvojim samo jedan Bresonov film, ali neka to bude „Mouchette“ (1967). Kao i većina njegovih likova, i Mušet je osamljena i introvertna. Četrnaestogodišnjakinja, koja je izopštena iz porodice i društva,sa velikim traumama,nalazi spas u samoubistvu. Film je zabranjivan u nekim zemljama zbog straha da može loše da utiče na tinejdžere.
Kad je riječ o likovnoj kompoziciji i atmosferičnosti, tu je neprevaziđeniAndrej Tarkovski, koji minimalizam, ali iautorsku estetiku u cjelini pomalo dugujei Bresonu.
Film „Stalker“ (1979) je pripovijesto trojici ljudi koji idu u neizvjesnost; velika alegorija koja će vas samo na trenutke vratiti u realnost;priča „Zone“. U filmu Tarkovskog „Zona“ je izazov, nešto što je nadohvat ruke, simbol materijalnog i duhovnog. Glavni likovi su veoma reprezentativni, umjetnik i naučnik, i ne čudi što je Tarkovski baš njih odabrao da predstavljaju hrabre i odvažne ljude koji idu ka cilju svjesni posljedica koje će da snose.
Često čujem komentare da je film „nepotrebno razvučen na dva i po sata“, ali smatram da su tako dugi kadrovi neophodni u sagledavanju svijeta za koji nijesmo ni znali da postoji.
TV
Televizija još nije izgubljena upravo zahvaljujući nekim manje dostupnim i manje vidljivim kanalima, od kojih mi je omiljeni HRT 3. Osim toga što posjeduje sjajan filmski, kulturni i naučni program, na najbolji mogući način promoviše umjetničke i kulturne scene.
MUZIKA
U posljednjevrijemevolimda čujemnešto novo inesvakidašnjesaregionalneandergraundscene. Preporučila bih muziku iz dokumentarnog filma „Turbotronik“ (Stevan Spasić, 2017).
Upitanju su nevjerovatni izvođači, marginalci, entuzijastikoji eksperimentišu prvenstveno saturbofolkom, ali i sa elektronskom muzikom, hip-hopom... Mangulica FM, Bombe devedesetih, Lenhart Tapes - samo su neki od autora koji su predstavljeni u dokumentarcu čija je osnovna pokretačka ideja zapravo otpor kultur-fašizmu.
S druge strane, muzika koju uvijek mogu ivolim da slušam su rok klasici.Jethro Tull je na prvom mjestu, a kad je ovaj bend u pitanju, preferiram lajv snimke. Od albuma bih izdvojila „Aqualung“ (1971). Tu su, naravno i King Crimson, Led Zeppelin i tako dalje.
ZAOBIĐI
FILM / TV / MUZIKA
Nijesam neko ko voli da kritikuje I preporučuje bilo kakva zaobilaženja, jer u svemu može da se pronađe nešto dobro. No, svakako je poželjno zaobići novogodišnje televizijske programe, naprimjer.
FOTO: Privatnaarhiva / tegla.rs / imdb.com
