Sivo tržište zasigurno predstavlja veliki problem koji remeti poslovanje svih registrovanih galerija, ali tu su i problemi sa poštovanjem postojeće zakonske regulative koju bi trebalo dodatno unapređivati. Slična situacija vlada i u Srbiji, što je za Pobjedu potvrdila istoričarka umjetnosti i direktorica galerije ,,Haos“ u Beogradu Borka Božović.
Nije bilo lako naći galeriste voljne da komentarišu našu temu - što zbog toga što je popriličan broj galerija prestao sa radom u proteklih par godina, što zbog prirode same teme. Na naša pitanja, pored Borke Božović, odgovorili su i umjetnička direktorica galerije ,,Modiljani“ Jelena Vujović, direktorica galerije ,,Pizana“ Ljiljana Milošević, vlasnik galerije ,,Konsul“ Žarko Radović i likovni umjetnici Nikola Vujošević, Igor Rakčević i Teodora Nikčević. NESREĐENOST Ljiljana Milošević istakla je da tržište umjetnina u Crnoj Gori umnogome prati trendove prisutne na globalnom nivou.
- Suočavamo se sa usponima i padovima u prodaji, u skladu sa generalnim ekonomskim okolnostima i kulturno-umjetničkim strujama u našoj državi - kazala je Milošević.
Igor Rakčević ocijenio je da se tržište umjetnina u Crnoj Gori može okarakterisati jednim atributom - haotično.
- Možda je najbliža definicija tržišta umjetnina u Crnoj Gori njegovo nepostojanje - kazao je Rakčević. Njegovo mišljenje dijeli i mlada umjetnica Teodora Nikčević. - Mislim da tržište i ne postoji. Ono što bi ukazalo na postojanje tržišta je postojanje privatnih galerija i njihovo predstavljanje na važnim sajmovima umjetnosti koji se organizuju u svijetu - kazala je Nikčević. Sivo tržište je, kako ističe Milošević, veliki problem na crnogorskom tržištu umjetnina i ne ugrožava samo rad galerija, već i rad umjetnika.
- Trgovina na sivom tržištu, takođe, potencijalno ugrožava i kupce koji ne mogu dobiti garanciju kvaliteta, originalnosti i vrijednosti kupljenog djela. Zakonska regulativa postoji, ali je pitanje u kolikoj mjeri se poštuje - navela je Milošević.
S obzirom na nedefinisanost tržišta umjetninama, sadašnje stanje je, smatra Žarko Radović, praktično nemoguće objektivno sagledati. - Svjesni smo da se značajan dio prometa umjetnina odvija u sivoj zoni, kao i da postoje falsifikati umjetničkih djela. Zakonska regulativa je neophodna naravno u mnogim segmentima.
Na primjer, u izdavanju sertifikata i utvrđivanju autentičnosti umjetničkih djela. Mora se jasnije definisati uvoz i izvoz umjetnina. U posljedne vrijeme ukazuje se i na problematiku ilegalne trgovine kulturnom baštinom. Dakle, problemi postoje i vjerujemo da će postati dio transparentnije zakonske regulative - naveo je Radović.
PRODAJA NA CRNO Slični problemi prate i tržište umjetnina u Srbiji. Borka Božović kazala je da se ne bi moglo reći da je srpsko tržište regulisano na pravi način. - Po mom mišljenju, tržište nije regulisano uopšte. Postojali su napori, i još uvijek se čine, da se uvede red i suzbije „prodaja na crno“, za koju vjerujem da i dalje i te kako funkcioniše.
Rijetke su prodaje preko galerijskih institucija ili udruženja, zato što su razne vrste poreza i potvrda neophodne, tako da znatno povećavaju cijenu umjetničkog djela, često ionako nedostupnog našim građanima sa lošim životnim standardom. Mnogo češće se obavljaju prodaje direktno u ateljeima umjetnika ili preko vještih i neuhvatljivih art-dilera - istakla je Božović.
Ona je dodala da je veliki problem neregulisano tržište, odlazak kupaca direktno u ateljee ili stanove art-dilera, zaobilaženje galerija koje prezentiraju i zastupaju umjetnost kroz stručan sud o svakom djelu. - Ulaganja u umjetnost i kupovinu umjetničkih djela bila bi znatno veća kada bi se oni privredni faktori ili pojedinci koji izdvajaju novac za to, oslobađali dijela poreza. Zakonska regulativa ovog važnog segmenta učinila bi da umjetnička scena bude znatno bogatija, status umjetnika i galerija, kao i svih institucija kulture bolji, tržište regulisano i pod kontrolom – kazala je Božović.
CIJENE DJELA Podgorički galeristi ističu da se cijene slika uglavnom formiraju na osnovu cifre koju definiše autor djela, zatim na osnovu poreskih obaveza određenih zakonom i provizije koju uzima galerija.
- Imamo manje formate od nekoliko stotina eura, ali i velike formate, istaknutih autora, koji se prodaju za više hiljada eura - kazala je Milošević. U formiranju cijene slike, po riječima Radovića, posljednju riječ ipak ima kupac. - Neizostavno je posmatrati sve to i iz perspektive platežne moći našeg društva. Tržišna i umjetnička pozicija, sa postavljenom medijskom pozicijom, često se poklapaju, ali i tu ima oscilacija - naveo je Radović. Vujović je kazala da u formiranju cijene djela najviše utiče zahtjev samih umjetnika.
- Kupovna moć je opala i vrijednosti nekih djela su niže nego što je njihova realna cijena. Ako umjetnik nije živ vi procjenjujete i obično podižete cijenu rada, jer slika prepoznatljivog autora koji više nije među živima vrijedi više.
U galeriji ,,Modiljani“ cijene slika kreću se u rasponu od 100 do 5.000 eura, u zavisnosti od značaja samog autora, godine nastanka djela, te tehnike i formata - rekla je Vujović. KO KUPUJE Kada je riječ o klijenteli zainteresovanoj za kupovinu umjetnina, Vujović navodi da je nemoguće definisati profil kupaca.
U Srbiji se traže djela Lubarde, Milunovića i Đurića
Borka Božović kazala je da u Srbiji postoji veliki interes za radove umjetnika iz Crne Gore. - Nije nepoznato da se neki među njima smatraju najvećima na jugoslovenskom prostoru, pa i šire. Naročito se cijene i traže djela Petra Lubarde, Mila Milunovića i Dada Đurića.
Ovaj posljednji tek treba da dobije mjesto koje zaslužuje i taj napor da se adekvatno predstavi cjelokupnoj svjetskoj javnosti mora da učini baš Crna Gora, njene institucije i pojedinci u saradnji sa svima koji posjeduju njegova djela - istakla je Božović.
Opširnije u Pobjedi
