ZGRABI
FILM
„La vita e bella“ (Roberto Benini, 1997) je prvi film koji me je zgrabio. Gledala sam ga nebrojeno puta i svaki put mi je još snažnije uzdrmao cjelokupno biće. „Awakenings“ (Peni Maršal, 1990) je probudio ljubav prema glumi, a zbog Šona Pena su mi „Mystic River“ (Klint Istvud, 2003) i „I am Sam“ (Džesi Nelson, 2001) dugo bili omiljeni filmovi.
Teško mi je da izdvojim omiljenog režisera, ali Nolanovi i Tarantinovi filmovi kotiraju se visoko na listi. Volim franšizu „X-Men“, obilježila mi je tinejdžerski period. „Deadpool“ me beskrajno zabavlja, a od filma „The Lobster“ (Jorgos Lantimos, 2015) sam pretrnula.

Pomalo sam opsjednuta arhetipom drveta života, pa nakon gledanja filma „The Tree of Life“ (Terens Malik, 2011) nijesam mogla da se oporavim danima. Od ostvarenja koje sam pogledala u posljednjem periodu, izdvojila bih dva iz 2018: „Cold War“ (Pavel Pavlikovski) i „Roma“ (Alfonso Kuaron). Oba crno-bijela, na poseban način snažna filma zaslužuju da im se prepustite.
TV
Prva asocijacija na TV su odmor, kuća i nebrojene krimi-serije koje sam gledala sa majkom. Imamo specifičnu tradiciju: višečasovno gledanje serijala o istražiteljima, detektivima, misterijama i ubistvima na svim mogućim podnebljima i iz svih istorijskih perioda. U našoj kući uvijek je upaljen neki kanal sa sufiksom crime.
„Fargo“ i „True Detective“ su omiljene, ali nijesam ljubitelj samo krimi-serija. Jedva čekam treći dio Netfliksove „Stranger Things“, za jedno veče sam progutala prvu sezonu „Big Little Lies“, a oduševljena sam cjelokupnom pričom unutar i van serije „Girls“. Definitivno treba da zgrabite „House of Cards“, iako ne mogu da odgledam posljednju sezonu bez Frenka Andervuda.
Osim serija, često gledam imitacije i izazove koje Džimi Falon daje gostima, volim „Carpool Karaoke“, „Crosswalk the Musical“ i freestyle takmičenja kod Džejmsa Kordena, a jedno vrijeme sam bila opasno navučena na gledanje emisije „Voice“.
Volim i izuzetno poštujem dobru reklamu.
MUZIKA
Od djetinjstva volim Red Hot Chili Peppers, srednjoškolske dane mi je obilježila Lana Del Rey, najveća želja mi je da odem na koncert grupe Muse, a Paola Nutinija sam zaprosila javno na svom Fejsbuk profilu.
Volim obrade grupe Postmodern Jukebox. Obožavam način na koji je Kurt Kobejn otpjevao Bouvijevu „The Man Who Sold The World“. Volim da istražujem različite obrade popularnih pjesama.
Obožavam glas Krisa Martina i sve pjesme grupe Coldplay, uvijek zaplačem na „Happy Birthday, Johnny“ od St. Vincent, a jedan od najljepših momenata doživjela sam kada sam uživo čula Kejvovu „Into My Arms“.
Najsnažnija pjesma ikad je „Bohemian Rhapsody“. The Queen je jedan od razloga zbog kojih sam često željela da sam rođena u drugom vremenu.
ZAOBIĐI
FILM
Teško mi je da izdvojim film koji bi trebalo da zaobiđete. Bavim se ovim poslom, cijenim vrijeme, trud i usud da neko stvara i izloži se na način na koji to rade filmski stvaraoci. Osim toga, da budem iskrena, mnogi predloženi „naslovi za zaobići“ postali su moji omiljeni filmovi.
TV
Ljuti me činjenica da milioni gledaju i glasaju za učesnike rijalitija u doba kada se često vrlo neuspješno organizuju prikupljanja sredstava za liječenje djece. Ljuti me to što takav šou ne bi mogao da opstane da ga ne gleda toliko ljudi. Ljuti me što je na ovim prostorima veća zvijezda učesnik rijalitija nego sportista, muzičar ili ne-daj-bože glumac. Ljuti me percepcija u kojoj je voajerizam toliko komercijalizovan, intima unižena, a prostakluk slavljen.
I tako, dok se ja ljutim, na svakom četvrtom domaćem kanalu šiba neki rijaliti. Ali okej, razumijem. Opet, voljela bih da ih poneko i zaobiđe.
MUZIKA
Isti problem imam i sa muzikom. Zaobilazim neke stvaraoce ili čak pravce, ali ne očekujem to od drugih. Samo imam problem sa odgovorom kritike na treš koja, u nadgornjavanju i ismijavanju, često postane ta ista stvar protiv koje se bori.
FOTO: Duško Miljanić / imdb.com