Ima u kratkim prozama nove Hadžićeve knjige istančanih mudrosti, ali mnogo više grotesknih tanatofobičnih vizija jedne nemirne delirične imaginacije. Hadžić je do sada objavio 14 knjiga poezije, sakupio je i objavio Rječnik rožajskog govora, devet knjiga o gljivama, a priredio je djela „Sećanja na Miodraga Stanisavljevića” i s prijateljima „Homage Milanu Milišiću“.
POBJEDA: Vaša knjiga „Prodavac magle“ zbirka je kraćih proznih zapisa, snova, u kojima se prepliću stvarne ličnosti i situacije sa imaginacijom i fantastikom. Po čemu je ova knjiga atipična u odnosu na Vašu ukupnu poetiku i šta se krije iza ovog simboličkog naslova?
HADŽIĆ: Kao što ste kazali, ovo je zbirka kraćih proznih zapisa, nije zbirka poezije, a ja sam prevashodno pjesnik. Po tome je ona atipična za moje stvaralaštvo. Moju zaumnost, noćni život, podastro sam kao stvarnost. Za tumačenje snova postoje već ustaljeni klišei, od narodnog tumačenja do frojdovskog. Moji snovi se mogu podvrći i jednom i drugom tumačenju, a i književno-teorijskim. Gledano u cjelini to je književnost, to su, kako su neki kazali (a meni ta izjava vrlo prija) harmsovski Slučajevi. Ja vam prodajem nešto što je neuhvatljivo, nešto što se ne može objasniti, a tu moju trgovinu vrlo lijepo pokriva sintagma prodavac magle, pa još vrana na koricama. Ja ne namještam situacije, ja samo biram ugao zapisivanja. Radnju je smislio neki drugi Ja.
Uostalom, pročitao sam u jednom hadisu (pouci, pridici) strašnu prijetnju upućenu zapisivaču snova: „Nije preporučeno dodavati snu neku priču. Ti koji to rade, namještaju snove, na sudnji dan će dobiti od Boga dvije kratke dlake koje moraju svezati u čvor. Ko ne uspije, ići će u pakao“. S obzirom na to da sam učio za krojača, ja još umijem jednom rukom na koncu da napravim čvor. Nadam se da ću uspjeti i u toj izuzetno teškoj raboti.
POBJEDA: Filip David napisao je u preporuci za čitanje Vaše knjige da je u pitanju svijet snova koji pripada izvrnutom svijetu realnosti? Šta Vas podstiče da zapisujete snove i ko su likovi koji vam dolaze u snove, odnosno u ovakve
priče?
HADŽIĆ: Moju knjigu „Prodavac magle“ prate tri stvari. Prvo, 2015. Štampao sam u domaćoj radinosti (u Rožajama) „pilot“ izdanje u malom formatu i malom tiražu sa probranim snovima.
Drugo, ta se knjižica nametnula kao neko neobično štivo. Bio sam iznenađen kada sam dobio recenziju objavljenu na njemačkom jeziku koju je napisao Bora Ćosić, a na njemački prevela Katarina Volf.
To mi je bio podsticaj da knjigu proširim, predam zvaničnom izdavaču (NNK Internacional) i objavim opremljenu mojim (kompjuterskim) crtežima.
Treće, za novo izdanje moj prijatelj Filip David napisao je recenziju, a ponudio se i da govori na promocijama te knjige.
Ja sam pisac, i nije to jedino što zapisujem. Zapisujem sve što mi se učini zanimljvim, vrijednim pažnje, pa tako i snove. Njih bilježim od gimnazijskih dana. Čitajući ih, vidim kroz kakve sam noćne strahote prolazio. Snovi su, za finog i pažljivog čitaoca, moja tajna biografija, ali i apokrifne biografije mojih poznanika koji su se izborili da uđu u moj san. A to što je crnohumorno, pozivam se na tekst onog hadisa; ne namještam situacije i ne bih to umio, ali veličanstveni san daje mojim pričama nadrealnu, uvrnutu dimenziju.
Najčešće sanjam intimne prijatelje, zatim poznanike, a prilično često i potpuno nepoznate ljude, ili ljude s kojim nijesam nikada ni riječ progovorio. Neki moji snovi su razigrani, drugi na granici užasa. Ja ih prihvatam ravnopravno, usvajam čak i „kompromitujuće“ erotske snove. Živ sam čovjek.
Leptiri iz rožajskih šuma
POBJEDA: Osim književnosti i jezika fascinirani ste prirodom. Objavili ste devet knjiga o gljivama, separat „Leptiri rožajskog kraja”, kao i više članaka iz oblasti mikologije. Šta možete izdvojiti kao najzanimljivije iz ovih oblasti?
HADŽIĆ: Volim arheologiju, etnologiju, likovnu umjetnost, književnost i cjelokupnu prirodu (floru, faunu)... Svemu sam posvećivao pažnju koliko sam znao i umio. Kada sam u šumi s prijateljima, koji su tu zbog šetnje i rekreacije a ne fasciniranja prirodom kako Vi kazaste, ja ih neprestano opominjem: ne ubijaj tu zmiju, skloni tu kornjaču da je nešto ne zgazi, vidi kako je ovo oboreno iz gnijezda ptičje jaje sa ljuskom tirkizne boje itd, itd.
Sa prijateljem ljekarom, specijalistom ORL, Rifkom Mukovićem, našavši se zajedo na terenu (ja zbog gljiva, on zbog ptica), pažnju smo pomjerili prema brojnim leptirima koji su oko nas letuckali. Otkrili smo preko 100 vrsta. Za rijetke leptire sa crvene liste nijesmo u našem objavljenom separatu davali tačne lokacije već kote sa nadmorskom visinom. Recimo, izuzetnu vrstu koja se na našem jeziku zove apolon, otkrio sam na osam rožajskih lokacija. Vrsta je stabilna. Zanimljivo, ona nema neprijatelja, onih koji bi je pojeli, jer za njih je gorka i otrovna. Čovjek je posredno njen neprijatelj krčeći njena staništa, a pojedinci bi mogli da ih love i prodaju kao prirodnu rijetkost.
U julu 2015. postavio sam klip na pod nazivom Parnassius apollo & Arginnis paphia iz rožajskih šuma. Ko želi nakratko da uđe u raj, predvorje će mu otvoriti ovaj programčić na YouTube.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
