Ne znam za vas, ali meni je ponekad dosta svega. Uhvati me tako neka nostalgija, ali gle paradoksa, nostalgija za vremenima koja tek treba da dođu. Onim srećnijim vremenima, koja u suštini nikada nijesmo okusili na ovim prostorima.
Naznake takvih vremena namirišemo čim izađemo iz aviona koji vodi bilo gdje ka zapadu. U Sloveniju, Austriju, Njemačku, Holandiju, da ne pominjemo Skandinaviju... Čim sletite, osjetite neku vrstu sigurnosti. Naravno, ne mislim na sigurnost u smislu bezbjednosti (mada nije ni to zgoregpomenuti), većnanekudrugu, onukojom se mjeri faktor sreće u uređenim demokratskim društvima. Onim društvima pred čijim smo vratima.
*****
Kad vidimo razne modele ponašanja ljudi iz crnogorskog javnog života i politike, ne ostaje nam ništa drugo nego da se zapitamo da li smo, u stvari, mi nenormalni što to trpimo ili suu Njemačkoj ili Norveškojgrađani ludi zbog togašto imaju jasna pravila odgovornosti za ljude iz svih sfera vlasti. I kojih se pridržavaju, kao pijani plota.
Kod nas ta praksa nije ni na vidiku. Odgovornost pred biračima, građanimane postoji. Faktor sreće za obične građane - garantovana ništica, što bi rekle zapadne komšije.
Onda čovjek, razočaran u demokratski kapacitet društva kojem pripada, počne da razmišlja o sebi i ljudima oko sebe... Koliko se zdravo hranimo, što pijemo, da li se bavimo nekom fizičkom aktivnošću, u kojoj mjeri stres utiče na naše zdravlje - jednostavno, da li vodimo dovoljno računa o sebi?
Naravno, jedan od najvažnijih uzročnika bilo kojezdravstvene komplikacije jeste nasljedni faktor, što bi se ono reklo - genetika. Međutim, iako je to dokazano, nužno ne znači da osoba koja, na primjer, ima genetsku sklonost ka određenom zdravstvenom problemu, jednom mora i skončati od njega.
U posljednjih 20 godina, doktori sve više pridaju značajvelikojpošasti modernog doba - stresu. Nije to bez veze, s obzirom na to da je naša realnost puna svakodnevnih životnih pikanterija i izazova - od ekonomskih ili finansijskih, preko socijalnih i političkih, pa sve do iskonskog, prirodnog osjećaja brige za najmilije.
Na ovim prostorima tih đavola ima napretek. Svakodnevno nas bombarduju lažima, kovertama, svjedočenjima, izvrtanjima realnosti - i sve to, nekako već po navici, kao društvo gutamo i varimo, bezmnogo muke. Činjenica da smo oguglali, dovoljno pokazuje da je vakat da nešto mijenjamo. Stres nas polako ali sigurno uništava sistemski, iznutra.
*****
Kažu ljudi od struke da šetnja pomaže, da je idealno ljekovito sredstvo, zato što jača mišiće i definitivno drži nivo stresa u dozvoljenim granicama. Kažu da fitnes centri i teretane, koliko god bili moderni, ipak ne mogu da zamijene šetnju na čistom vazduhu - u bilo koje doba godine. Ako šetate u prirodi, korist je višestruka - odaberite malo ali odabrano društvo i jednostavno, oznojite se. Ako ste pak osuđeni na šetnju u urbanoj/gradskoj sredini, onda je idealno da to radite u većem društvu, da biste svratili na neko pivo ili sok nakon šetnje.
Naravno da nas radnim danima obuzimaju redovne obaveze, pa većina jedva čeka ručak i malo odmora. E vidite, postoji rješenje i za to - uzmete neki vikend dan, recimo, subotu. Odredite je kao dan koji ćete posvetiti sebi i fizičkom i mentalnom zdravlju. Jer, ne zaboravite, radeći na sebi i vodeći računa o svom životu, brinete i o dobru najbližih.
Neke buduće probleme preduprijedićete šetnjom, iako je možda za neke već kasno. Ali, to je to - em smanjujete nivo stresa, em ste na čistom vazduhu, čime jačate mišiće, poboljšavate cirkulaciju i prokrvljenost cijelog tijela, popravljate raspoloženje. Tačnije, suštinski doprinosite sopstvenom osjećaju sreće, a to je na balkanskim prostorima deficitarna roba.
*****
Kažu da nije baš svaka šetnja ljekovita. Kad idete iz prodavnice u prodavnicu, zastajkujete, razgovarate sa poznanicima koje sretnete, onda se gubi željeni efekat. Ali, svaka druga šetnja jeste. Da bi bila efikasna, morate izdržati 45-60 minuta u laganom hodu, u tempu koji definišete kao prirodan ritam.
Kako vrijeme prolazi, idealan balans osjetićetetek kada budete mogli da šetate i istovremeno razgovarate, čak i pojačanim tonom, ako ste u gradskoj vrevi ili među većim brojem šetača. Ako ih nije baš malo. Tek onda se pravi zatvoren krug vježbe koji, ako ga poštujete u kontinuitetu, na kraju može da dovede do željenog cilja. A cilj je moderno crnogorsko društvo, rame uz rame sa evropskim društvima.
