Piše:
Marija Ivanović
Dragi naši,
Već je prošlo dovoljno vremena da možemo da kažemo kako nas potpuno ne poznajete, ali ni neznani vam nijesmo. Zbog toga smo i odlučili da se „pritajimo“ ovog 25. februara, kad smo napunili tri godine. Rođendan smo dočekali kao „pravi veliki“ – ubrzano, leteći, radno. Među četiri zida, u zbjegu od vjetra, psujući nestanke struje, pišući, gledajući serije, nervirajući se zbog Oskara.
Ali, iako smo ove godine odlučili da jedni drugima ne darujemo ništa nalik prošlogodišnjem poklon-tekstu o stalnim članovima redakcije, ne bi bilo fer da ne obilježimo svoj datum. Makar zbog novih rubrika, specijalnih brojeva i „letećih“ saradnika koje smo stekli između dva rođendana.
Od maja, od kada svakog prvog četvrtka u mjesecu izlazi specijalni broj na 36 strana, našoj ekipi priključili su se reditelj Zoran Rakočević i grafički dizajner Srđa Dragović, glavni krivci za zbunjaže koje smo počeli da unosimo rubrikom „Torentino“ koja je posvećena izmišljenim filmovima. Koliko smo samo vremena potrošili objašnjavajući narodu nešto što mu piše u nadnaslovu svakog teksta – ovaj film ne možete da pronađete ni na jednom drugom mjestu!
U naše stranice, pravo iz Banjaluke, ušetao je i Davor Pavlović – jedan od najstrastvenijih zaljubljenika u filmove i serije koje smo upoznali. Njega mrzimo i obožavamo istovremeno: taman kad se požalimo da smo pogledali sve novo što se vidjeti može, eto njega sa još dva-tri prijedloga za bindžovanje!
Za nas je pisao i Željko Milović i mnogo puta nam svojski pomogao da dopunimo priče o domaćem rokenrolu, a u novogodišnjem specijalu na 52 strane sa predivnom ilustracijom uskočio je legendarni Dobrosav Bob Živković, jedan od autora kojima smo se divili dok smo odrastali.
Posebnu zahvalnost dugujemo najfreškijim saradnicima – Nikoli Rajoviću, zahvaljujući kom smo uspjeli da dođemo do čuvenog Janka Nilovića i Marku Stojiljkoviću koji je postao naše budno oko na filmskim festivalima od Ljubljane do Berlina.
Što se tiče starih letećih saradnika, srećni smo što su sa nama i dalje Damir Murseljević, naše okano na domaćim festivalima, i Marko Nikičević – dizajner najjačih novogodišnjih naslovnica u istoriji ljudskog roda.
A nas 11 mučenika iz impresuma? Vlado je i dalje ti-ru ri-ru neprijatelj farmera i parova; Stojan ne prestaje da pronalazi nove načine da nam pokaže ljepotu stamene melanholije; Leila naravno šefuje po Londonu; Bilja vadi iz naftalina najslađe i najtužnije teme za kalendare i pazi porodicu Pirson u Džekovom sveprisutnom odsustvu; Maja vodi kučke bitke za napuštene životinje i one koji se tako osjećaju; Srđan iz sedmice u sedmicu crta prijeko potrebne doze Ljuba i Brankice; Milena ne odustaje od ljubavi prema koalama i svojoj bebi Kitu Haringtonu koliko god joj ga napadali; Miloš nas oplemenjuje predivnim pismima iz Beča; Anja čupa kosu zbog loše naučne fantastike i pada u trans zbog Džej Kej Simonsa; a Svetlana jurcanje za gramatičkim greškama polako mijenja lovom na nama simpatična lica po kulturnim događajima.
Ja sam, naravno, i dalje najsrećnija razredna na svijetu – jer ih imam baš ovakve kakvi jesu. Sada smo već u fazi kad stvari počinju da se lome. Tapkanje u mjestu je nedopustivo, unapređivanje je obavezan i svakodnevan domaći zadatak. Iz broja u broj moramo da izmišljamo načine da budemo jači, bolji, brži. Uz ovakve ljude, taj posao je mnogo lakši – i donosi mnogo veću inspiraciju i zadovoljstvo.
Tako da, slobodno očekujte novitete od objektivaca i ovog kao i prošlog proljeća, kada smo nogirali Prusta i uveli „Listalicu“, „Ili-ili“, „Torentino“ i „33 obrtaja“. Ostanite sa nama. Da se čitamo, sukobljavamo mišljenja, pokrećemo lijepe teme. Da rastemo zajedno... I da narednog rođendana možemo da kažemo kako smo vam manje neznani nego sada.
Vaša redakcija
