Piše:
Marija Ivanović
U jednoj od epizoda prošlogodišnje Šoutajmove serije „Who Is America?“, vidjeli smo Sašu Barona Koena, prerušenog u izraelskog pukovnika Erana Morada koji daje lekcije iz „antiterorizma“ širom Amerike, kako intervjuiše Dika Čejnija. Na kraju razgovora „najmoćniji američki potpredsjednik“ prihvatio je njegovu molbu da mu udijeli autogram – i to na „kompletu“ za mučenje vodom. Dok mu je Koen mrtav ozbiljan dodavao minijaturni bidon i flomaster, Čejni je napisao svoje ime na „waterboarding kitu“ umirući od smijeha, apsolutno ne razmišljajući o tome da bi njegov sagovornik mogao da mu se ruga zbog zalaganja da se na ovaj način „ispituju“ potencijalni teroristi u Americi.
Nije ovo jedini „ovo-nije-stvarni-život“ momenat u Koenovoj televizijskoj satiri, ali jeste jedan od najboljih. I što je najjače od svega, ovih nekoliko minuta reklo nam je više o Diku Čejniju nego čitav film „Vice“ u kom režiser Adam Mekej više od dva sata raspreda o njegovom životu i karijeri.
Ironični filovi
Naziv filma ima dvostruko značenje: „Vice“ je potpredsjednik, ali označava i porok, koji se u Čejnijevom slučaju odnosi na makijavelističku moć. Naslov je dovoljan da odmah znate kakav stav Mekej zauzima prema sopstvenom subjektu.
Ovaj film zidan je iz ugla ljevičara, protivnika konzervativaca, kritičara trampovske Amerike, čovjeka koji smatra da nije Džordž Buš Mlađi kriv za američku politiku nakon 11. septembra 2001, već baš Čejni. I to nije sporan, niti neistinit stav. Niti je nešto što većina gledalaca ne zna. Problem je u načinu i formi u kojoj je isporučena poruka.
U prvom filmu nakon dobrog, ali precijenjenog „The Big Short“ (2015), Mekej koristi istu formulu: uzima izuzetno ozbiljnu temu i filuje je autoironijom, crnim humorom, furioznim montažnim skokovima, probijanjem četvrtog zida, digresijama, trtljanjem sveznajućeg pripovjedača i naravno – glumom provjerene zvjezdane ekipe.
Pakovanje je isto, promijenila se samo tema. Umjesto priče o komplikovanom ekonomskom krahu imamo pripovijest o usponu naj(ne)čuvenijeg „čovjeka iz sjenke“, kako i glasi zvanični prevod regionalnih distributera.
Bolna dosada
Ova formula je koliko-toliko funkcionisala u filmu „The Big Short“, budući da ju je Mekej iskoristio da olakša razumijevanje zatutuljene teme, ali i da razbije monotoniju i predvidljivost s obzirom na to da nam je odavno bio poznat epilog čitave priče. I činilo se da bi mogala da funkcioniše i u satiri „Vice“, jer Čejni jeste bio i ostao jedan od najtajanstvenijih američkih političara. Nije trebalo da vidimo što je sve radio, već kako je to uspijevao da izvede.
Nažalost, nepouzdane činjenice i nedostatak informacija o njegovom životu doveli su do filma koji komplikuje umjesto da rasvjetljava temu. Da ne govorimo o tome da je, pritom, uprkos ponekom zanimljivom rješenju i postupku, poput odjavne špice u prvoj polovini - bolno dosadan. Jedva ćete čekati da se završi.
Kako je to moguće, pitaćete, makar zbog glumačke ekipe sa Kristijanom Bejlom na čelu? On jeste ubjedljiv kao Čejni, ali opet je samo riječ o glumačkom podražavanju, imitaciji bez suštine. Bejl je „skinuo“ Čejnijev govor ispod glasa i iskrivljenu usnu. I to je to. Ni u jednom momentu nemate osjećaj da ne gledate glumca, a ne pravu osobu.
Protraćeni glumci
Problematično neiskorišćeni su i Ejmi Adams i Stiv Karel. Ona ovakve uloge može da odigra i žmureći, a njen lik (Lin Čejni) prvo odudara od klišea tipične žene američkog političara, a na koncu postaje baš to. S druge strane, Karel se ponavlja kao Donald Ramsfeld. Već smo ga gledali u ulogama ljutih, bahatih muškaraca koji unervoze cijelu prostoriju čim ušetaju unutra.
Jedini glumac koji apsolutno krade svaku scenu u kojoj se pojavi jeste Sem Rokvel u cipelama Buša Mlađeg, jednog od najnesposobnijih predsjednika koji je ikada hodao Zemljom. Štoviše, dok ga gledate, najradije biste ugasili „Vice“ i upalili film u kom je Čejni bukvalno u sjenci, a svjetla reflektora padaju na gospodina Buša. Naravno, pod uslovom da ga nije režirao Mekej.
Režiser sve vrijeme zbija šale na račun sopstvenog djela, stavljajući do znanja da nijedna rečenica iz filma možda nije izgovorena u stvarnom životu. Pritom, sve vrijeme potcjenjuje gledaoce, objašnjava im što treba da misle, usmjerava ih ka „istini“ vrijeđajući njihovu inteligenciju, tretirajući ih kao pileće mozgove. Na koncu, kad se film završi, iste sekunde shvatate koliko je histeričan i banalan istovremeno i da je nešto što je moglo da bude oličenje izuzetnog ljevičarenja svedeno na poprostačeni pamflet.
I eto nama još jednog prošlogodišnjeg filma čiju je temu mogao da uveliča Saša Baron Koen. Baš kao i „Bohemian Rhapsody“ od kog je odustao na štetu svakog poštenog fana Fredija Merkjurija...
Ocjena: 3/10
Režija: Adam Mekej Uloge: Kristijan Bejl, Ejmi Adams, Stiv Karel, Sem Rokvel Trajanje: 132 min
FOTO: imdb.com
