U memljivi mrak noćnog kluba u Bruklinu djevojčica Glorija Gejnor dolazila je krišom, da bi vidjela oca koji je tu svirao ukulele za neki bijedni honorar. I prije nego što je počela da pjevala gospel u obližnjoj crkvi, već je znala... Njena sudbina biće pjesma.
Raritetni uspjeh
„I Will Survive“, emancipatorska himna žena spremnih da preuzmu konce života u sopstvene ruke, u prvi mah nije pjesma o Gloriji - jednoj od modernih pepeljuga iz crnačkog predgrađa koja je punim sjajem zablistala u r'n'b, disko i soul svijetu. Nije to čak ni pjesma o ostavljenoj djevojci koja pronalazi snagu da nastavi sama. „I Will Survive“ su osmislili i put joj trasirali - muškarci.
U hitu Glorije Gejnor jedina Pepeljuga je sama ova pjesma. Kada je 7. marta 1979. godine, prije četiri decenije, konačno dostigla prvo mjesto američke top liste - to je bio potpuno nesvakidašnji primjer uspjeha. Jer, pjesma je objavljena skoro pet mjeseci ranije, 23. oktobra 1978, a bila je planirana samo kao obični dodatak na B strani singlice.
Glorija Gejnor, koja tada nije bila zvijezda, otpjevala je obradu „Substitute“ od Rightous Brothers na strani A. Tu dodatnu pjesmicu na B strani kritičari su ignorisali. U zenitu disko ere bila je raritet, abnormalnost, jer su do tog momenta svi hitovi pjevani u višeglasju.
Nije bilo ni insistiranja na karakterističnim visokim registrima. U to doba Glorijin stil bio je vrlo tradicionalan, mirisao je na šezdesete. Jednostavno, bilo je to solo šurovanje sa soulom i eksperiment od kog niko ništa nije očekivao.
Izgubljena iskra
„I Will Survive“ je, vjerovali ili ne, pjesma o čovjeku koji je ostao bez posla! Tekstopisac Dino Fekaris je nakon sedam godina „pušten niz vodu“ u slavnoj produkcijskoj kući Motaun. ,,Umne glave“ sa kultne diskografske adrese u Detroitu izvukle su računicu: Dino godinama nije napisao iole snažnu pjesmu, stihovi mu sve vrijeme odjekuju kao raštimovani blah orkestar na auto-putu koji vodi daleko iz Detroita, a ne ka njemu.
U suštini, bilo je potrebno samo da se Fekaris osjeti nemoćno, nepovratno odbačeno - pa da pronađe davno izgubljenu iskru. Onda je sa prijateljem, producentom Fredijem Perenom, osnovao novi, mali produkcijski studio. Ovu ličnu pjesmu, početkom jeseni 1978. namijenio je prvoj iole poznatoj muzičarki koja pokuca na njihova vrata. Sudbina im je poslala Gloriju Gejnor.
Pjesma je snimljena u jednoj sesiji, a diskografska kuća Polidor sa kojom je Glorija imala ugovor insistirala je da to može biti samo dodatak za B stranu. Jer kako, pobogu, da neko disko pjesmu, u eri raskošnog i trendi višeglasja, hitom učini neka tamnoputa Njujorčanka?
Odgovor je znao i u nju duboko vjerovao, treći muškarac važan za ovu priču. Bio je to slavni radijski di-džej iz Bostona Džek King. Godinama kasnije, sjećao se magičnog momenta kada mu je, u paketu redovno isporučivanih novih disko pjesama, u ruke dopala baš ova singlica.
- Nećete vjerovati kakvo čudovište od pjesme imamo zakopano na jednoj B strani - kazao je King i zavrtio „I Will Survive“ prvi put na radijskim talasima Bostona.
Pa opet, pa opet... Dok za blistavi sjaj pjesme crne Pepeljuge nije čula cijela Amerika!
Slovo o pjesmi
Kada je Glorija Gejnor 1979. dobila Gremi za najbolju disko pjesmu, bio je to prvi i posljednji put da je dodijeljen u ovoj kategoriji. Toliki je emancipatorski zemljotres izazvala na svim podijumima pod disko lampom u Americi i cijelom dunjaluku.
- To je za mene samo pjesma o preživljavanju, bez obzira na to koliko je prepreka visoka, a nedaća velika. Volim najviše taj efekat, kad pjesma pruža radosnu snagu, podsticaj, ohrabrenje. To je bezvremen stih koji se tiče problema ovog i bilo kog vremena, prošlog i budućeg - kazala je Glorija Gejnor.
Ništa ljepše o pjesmi nije mogla reći ona djevojčica iz mraka noćnog kluba u Bruklinu. I ništa istinitije nije mogla da kaže ni o emancipaciji.
S. STAMENIĆ
FOTO: gettyimages.ae / amazon.com
