Neki sedamdesete pamte po „zlatnim godinama“ bivše Jugoslavije, medaljama Nađe Komaneči i raspadu Bitlsa. Drugima će prva asocijacija biti disko muzika i rošule, Meri Kvant i kreacija mini-suknje ili Atari konzola. Za vrlo specifične ljubitelje sajberpanka, mračne fantazije i erotike kakvi su režiseri Dejvid Finčer i Tim Miler, sedamdesete su ipak asocijacija na nešto drugo. To je američki naučno-fantastični magazin „Heavy Metal“ čije su kratke priče ostavile neizbrisiv trag na njihovo djetinjstvo.
Lagani nezaborav
Još od 2008. godine Finčer i Miler pokušavali su da nađu studio voljan da finansira snimanje animirane antologije za odrasle inspirisane baš tim pričama. Međutim, koncept je bio takav da se niko nije usuđivao da pristane, a prava za snimanje je u međuvremenu dobio Robert Rodrigez.
Ali, Finčer i Miler nijesu odustali. Deset godina kasnije, poput dva luda naučnika, spakovali su ideju u nešto drugačiji koktel od 18 fantastičnih, mračnih, smjelih, vizuelno vazduhooduzimajućih epizoda. Osmislili su seriju „Love Death +Robots“ i otišli u jedini „studio“ spreman na rizik da ih objavi - Netfliks.
Saradnja sa striming gigantom donijela je predivno ljubavno pismo svim zaljubljenicima u naučnu fantastiku, urbane legende, video-igre, anime i horor. Prvu sezonu čine dvije originalne i 16 epizoda inspirisanih već postojećim pričama. Trajanje varira od šest do 17 minuta, a zavisno od teme koju obrađuju različito su i animirane. Ne može se reći da postoji samo jedna ideja koja ih sve uvezuje, ali ono što im je svima zajedničko jeste da su snimane tako da su lagane za gledati, ali ih je veoma teško zaboraviti.
Danteov pakao
Kad biste preporučivali seriju prijateljima, mogli biste da im je opišete kao animiranu verziju Netfliksove „Black Mirror“. I da im slobodno dodate kako je nemoguće da ne nađu makar pet apsolutnih favorita među ovih 18 epizoda – osim ako iz nekog čudnovatog razloga ne mrze animacije i/li androide.
Ljubav ili smrt neki su od glavnih motiva u većini epizoda, a u svima se na ovaj ili onaj način pojavljuje neka vrsta robota. Nezavisno od tona, animacije i teme, „Love, Death +Robots“ je kaleidoskopski eklektična i može se porediti samo sa najluđim snovima koje imamo dok drhtimo od groznice.
Međutim, iako su sve impresivne nezavisno od narativa i vrste animacije, neke epizode jesu znatno bolje od drugih. Jedna od takvih je treća „The Witness“ koja izgleda kao spoj filmova „Rear Window“ i „Spider-Man: Into The Spider-Verse“ – i to na el-es-diju! Animacija Alberta Mielga je toliko jedinstvena, da na trenutke zaboravite da gledate priču o ubici koji juri za polunagom ženom ulicama futurističkog Hong Konga.
Većina ovih animiranih priča inspirisana je djelima autora kao što su Lensdejl i Rejnolds. Takva je i sedma epizoda „Beyond the Aquilla Rift“ rađena po kratkoj priči iz istoimene knjige Alastera Rejnoldsa. U njoj pratimo matični brod koji putuje kroz dimenzije do sigurne luke - matice Zemlje, ali priča se okreće naglavačke sa obrtom i aludiranjem na Danteov pakao.
Savršeno izbalansirani stil i sadržaj čine je jednom od ubjedljivo najboljih epizoda, a neočekivani kraj vam istovremeno ledi krv u žilama zbog nečega što nas sve proganja još od trilogije „Matrix“ - mogućnosti da zapravo živimo u simulaciji.
Slatki nihilisti
Tri epizode koje će vam sigurno ostati u sjećanju, čak i ako projurite kroz prvu sezonu, potpisao je Džon Skalzi, SF pisac i konsultanta za „Stargate: Universe“. Moraćete da upamtite „Three Robots“, „Alternate Histories“ i „When The Yogurt Took Over“ zbog specifičnog humora.
Za razliku od nasilja i golišavosti koji se provlače kroz većinu drugih epizoda „Three Robots“ izgleda kao komički predah, ali je i prilično nihilistički nastrojena prema čovječanstvu. Tri robota šetaju postapokaliptičnim gradom, smiju se ideji o nevidljivom božanstvu i komentarišu kako je do čovjekovog uništenja dovela njegova glupost.
Karakteri robota su nevjerovatno dopadljivi: fantastični sarkastični humor jednog od njih čak nevjerovatno podsjeća na GlaDOS iz video-igre „Portal“. Samo nekoliko sekundi nakon što ih upoznate znate da želite da provedete sa njima mnogo duže od minuta koje su vam namijenili kreatori.
Zatočeni astronaut
Savršeno upakovana „Alternate Histories“ toliko ispriča za sedam i po minuta, i to sa takvom usputnom duhovitošću, da je ova epizoda najbolji dokaz da je „Love, Death + Robots“ najbolja kada je kratka, slatka i satirično-bezobrazna. Isto važi i za „When The Yogurt Took Over“, psihodeličnu šestominutnu priču u kojoj superinteligentna mutacija jogurta želi da ovlada svijetom.
Čak i prije nego što zaronite u ove neobične narative, vilica će vam više puta udariti u patos zbog vrhunske CGI animacije i foto-realističnosti. „Love, Death +Robots“ u pojedinim kadrovima izgleda kao da uopšte nije animiran nego snimljen u stvarnosti, pa samo taknut nekom kolor korekcijom. Eksplozija kreativnosti ogleda se u nesvakidašnjim vizuelnim rješenjima, barem za televiziju, pa su pojedine epizode u potpunosti CGI, a druge su ugrubo rečeno, crtane rukom.
U posljednjoj epizodi „Secret War“ u alternativnoj istoriji pratimo Sovjete za vrijeme Drugog svjetskog rata koji se susreću sa okultnim posljedicama prizivanja vojske podzemnog svijeta koju je probudio glavnokomandujući. Još jedna epizoda koja će vas ostaviti bez daha je „Helping Hand“ u kojoj je astronaut zarobljen u orbiti natjeran da otkine sopstvenu ruku kako bi se oslobodio.
Drakulin zamak
Ukoliko vam ništa od navedenog nije skrenulo pažnju, ne brinite, tu je i urnebesna epizoda sa istraživačima koji kopaju po podrumu zamka Drakule („Sucker of Souls“), kao i priča o farmerima koji moraju da se izbore sa džinovskim vanzemaljskim insektima koji napadaju njihove krave („Suits“).
Jedina mana ove serije je želja kreatora da pokažu slobodu kroz potenciranje eksplicitnih scena koje su na trenutke pretjerane. Seks i nasilje u ovakvim animacijama mogu da budu sjajni dodaci, ali samo kada su servirani u umjerenim dozama. Isto važi i za vizuale koji, koliko god da su impresivni, ponekad čine priču manje ličnom za razliku od tradicionalne animacije.
Ovo najbolje pokazuju nesumnjivo najljepše epizode koje ćete sigurno poželjeti da gledate u nekom dugometražnom paketu – „Zima Blue“ i „Good Hunting“. Ova druga, rađena u stimpank fazonu, kroz istočnjačku legendu o ženama lisicama koje zavode muškarce, ova priča govori i o ljubavi, i o smrti, i o robotima. Glavna junakinja izgleda kao mješavina Motoko Kusanagi („Ghost in the Shell“), Alite i Selene iz Underworlda.
Apsolutnih 100
Antologije ove vrste imaju naviku da ponekad udare i promaše, ali „Love, Death + Robots“ uspijeva da razbije na svim frontovima prezentujući nam veličanstveni karneval akcije, golotinje, prolivene krvi, fantazije i zabave – ali i tragičnih ljudskih sudbina. Neke epizode će vas ostaviti bez daha, druge vam možda neće biti toliko interesantne, ali jedno je sigurno – nećete požaliti zbog vremena i pažnje koju ste im poklonili.
- Postoji nešto što bih volio da uslijedi nakon ove serije. Želimo da svi gledate Netfliks, naravno, ali molim vas - čitajte knjige. Toliko je dobrih priča. U prvoj sezoni su, naravno, ove koje smo mi odabrali, ali za svaku od njih postoji još 100 takvih i boljih! - rekao je Miler u jednom od intervjua.
Zato, ukoliko već nijeste, pojurite na Netfliks i pogledajte seriju „Love, Death + Robots“. Onda se bacite na malo istraživanje. Nemojte čekati da vam drugi serviraju priče, pronađite ih sami! Biljana MARTINIĆ
FOTO: pinterest.com / imdb.com / reddit.com
