Zmajček bez vatre u stomaku

Ako volite zmajeve, jedan faktor je više nego dovoljan da znate da li je film koji gledate dobar ili loš. U slučaju da ništa više ne biste željeli u životu od jedne slatke male ale da je češkate po stomaku (ili je napujdavate na morone koji prosipaju razne spojlere po društvenim mrežama), budite sigurni da film ne valja ništa ako gledate zmajeve kako zauvijek napuštaju svijet ljudi – a vi ne puštate nijednu jedinu suzu. 

Niko ko poštuje i obožava ova predivna stvorenja neće moći da oprosti film „How to Train Your Dragon: The Hidden World“ režiseru Dinu Dibloisu. Što je tranja, tranja je – naročito kad je riječ o posljednjem (!) poglavlju jedne od najvoljenijih zmajskih saga sa velikog platna.

Nečasni odlazak

U završnom dijelu trilogije vraćamo se u Berk, gdje Štucko (Džef Barušel) i njegov crni pratilac Bezubi pokušavaju da smisle najbolji način da ljudi i zmajevi žive u harmoniji. Njihove planove remeti nova opasnost: Grimel (F. Marej Abraham), ubica zmajeva specijalizovan za Noćne Furije, koje mrzi iz samo njemu znanih razloga. 

Odlučan da ubije posljednjeg predstavnika vrste, loši momak (loš više zato što je loše osmišljen nego što je negativac) postavlja mamac – ženku. Dnevna Furija, mliječno bijele boje, sa očima poput dva Mjeseca, potpuno omađijava Bezubog. Naš omiljeni zmaj totalno zaboravlja na najboljeg prijatelja i daje sve od sebe da osvoji ženku. 

Ček, ček... Bezubi u epizodi „Riba ispred druga“? Zar ne zvuči kao ogroman paradoks i nešto što ovo časno stvorenje nikada ne bi uradilo, makar na osnovu toga što nam je pokazalo u prethodna dva filma? Naravno. Ali, Bezubi to ipak radi.

Zbog toga film ne gubi samo jedno, već dva srca. Prvo, ono koje predstavlja njegovo prijateljstvo sa Štuckom. I drugo, srce kojim bismo navijali za njega i Dnevnu Furiju. Ovako, ona je samo postala negativka koja odvlači zmajskog heroja od prijatelja kraj kog mu je mjesto. Aman!

Bez rizika

Potpuno je jasna režiserova namjera da zaokruži trilogiju klasičnom ako-ga-voliš, pusti-ga-da-ode pričom o prijateljstvu. No, mogao je da dođe do poente i bez suludog i lijenog pretvaranja ovog neustrašivog zmajčeka u rastopljenog koker španijela.

Štuckov rastanak sa Bezubim odigran je na previše sigurnu, formulaičnu kartu, bez ikakvog rizika, što nikako ne priliči drugom najiščekivanijem animiranom filmu 2019, odmah nakon „Toy Story 4“. Čak je i drugi dio iz 2014, uprkos tome što je pun klišea, mnogo hrabriji, vatreniji i bolji od ovakve završnice. 

Tamo je Diblois rizikovao sa manje-više uspjeha tjerajući sopstvene junake u mračna mjesta, goneći ih da pogledaju istini u lice i suoče se sa sobom. „The Hidden World“ mnogo više liči na drugi, a ne završni dio instalacije s obzirom na to da u njemu nema nijednog rizika. Izuzetno je daleko od onoga što je trebalo da bude: blistava kruna jedne od najvoljenijih animiranih priča svih vremena.

Kad smo već kod nedostatka rizika... Što se, dođavola, dogodilo sa ženskim likovima? Nije da je „How to Train Your Dragon“ baš prečuven po girl power momentima, ali ovo što se dogodilo sa Štuckovom ljubavlju Astrid (Amerika Ferera) i majkom Valkom (Kejt Blančet) više je nego sramotno.

Astrid je prava djevojka za Štucka baš zbog toga što je neumoljiva, oštra i spremna da mu saspe istinu u lice čak i onda kada bi realnost mogla da ga slomi. Ona je ta koja ga je ojačala ljubavlju koja je spolja teška, a iznutra puna bezrezervne podrške. Na koncu, svedena je samo na nevjestu, družbenicu, majku njegove djece. Da li je neko ovdje čuo za dosljednost likova? Ili makar za inteligentan način da se prikažu njihove unutrašnje promjene? Aman!

Valka je tek priča za sebe... Potpuno je nemoguće, ma koliko da je u međuvremenu duhovno napredovala, da ima tako mirnu reakciju na dešavanja u finalu. Ona, žena koja je cijeli život dala za zamjeve! Takođe, cijeli serijal „fora“ na račun (platonske, seksualne, duhovne, sinovljevske, kakve?!) privrženosti veprastog mladog ratnika Snotlouta (Džona Hil) Štuckovoj materi – zaslužio je da završi u kanti za smeće. 

Nešto slično važi i za većinu gegova koje scenaristički tim, silu nasramotu, pokušava da provuče u svakom kadru u kom su Vikinzi. Scenario je dublji od najdublje crne rupe. Štuckova družina je nesnošljivo naporna, iritantna, dosadna, zamorna, nevrcava. Toliko, da jedva čekate da istrtljaju što imaju i napuste livadu.

Opet, niko vam tokom gledanja trećeg dijela trilogije neće toliko ići na živce kao novi negativac Grimel. Neka čudna, totalno odbojna mješavina Hada iz Diznijevog crtaća „Hercules“ i kritičara iz neodoljive animacije „Ratatouille“ postoji samo da bi režiser imao razlog da vuče likove od tačke „A“ do „B“, bez ikakvog logičnog plana i programa. 

U trenutku kada Grimel počne da priča o razdvajanju rasa, ljudske i zmajske, ponadate se da će biti nešto od njega, da ćete dobiti malo krvi i mesa, ali avaj... Govor je završen prije nego što je i počeo, a pred vama se prikazala još jedna propuštena šansa autorskog tima da ovom animacijom kažu nešto angažovano i aktuelno.

Od pozitivnih, predivnih stvari koje se mogu izdvojiti iz ovog filma, tu je predivna, magična fluorescentna animacija u momentu kada se otkrije tajni svijet zmajeva. Akcione scene, bitke i zmajski letovi, mnogo su neugledniji nego u prethodnim djelovima, ali jednostavno zaboravite na to kad vidite ljepotu ovih kadrova. 

Takođe, scena udvaranja Dnevnoj Furiji jedna je od najslađih stvari koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Definitivno zaslužuje mjesto pored kultnih srceudarajućih scena instant zaljubljivanja poput one u Diznijevom klasiku „Bambi“. 

Nažalost, to nije dovoljno za posljednje poglavlje priče o Štucku i Bezubom. Baš zbog svih tih silnih rupa na putu do finala konačni rastanak nije nimalo zabolio, a zakleli biste se da je takav scenario nemoguć. Ipak, iako je probao da provuče dirljivi rastanak „a la 'Knjiga o džungli'“, Diblois to nije uspio. Štucko i Bezubi zaslužili su mnogo bolje od jeftinog gorko-slatkog kraja koji im je udijelio.

Ocjena: 4,4/10

Režija: Din Diblois

Glasove pozajmili: Džef Barušel, Amerika Ferera, F. Marej Abraham, Kejt Blančet, Džona Hil

Trajanje: 104 min