Vazduh nasušni
U početku, korisnici „pogođenih“ društvenih mreža nijesu bili svjesni što se dešava. Fejsbuk je radio, ali nijesu mogli ništa da postave. Međutim, onog trenutka kada su počela da stižu izvinjenja „zbog greške koja će brzo biti otklonjena“, nastao je haos. Socijalne mreže prodrmusao je pravi tektonski poremećaj.
Većina podgoričkih tinejdžera bila je zatečena. Fejsbuk su mogli i da iskuliraju, on im je svakako „za stare“, ali nikako nijesu mogli da shvate što se događa sa Instagramom. Naročito ne onikoji su u tom trenutku imali kontrolne zadatke, zbog čega im je pristup društvenim mrežama bio potrebniji od vazduha.
Strašan je to problem za novu omladinu... Trebalo bi u tih nekoliko sati organizovati život van virtuelnog svijeta.Svijeta o kom su im roditelji, đedovi i babe pričali, a oni im nijesu vjerovali.
Nebitne osobe
Nakon „oporavka“ problematičnih mreža počele su da pristižu duhovite opaske, kao na primjer. „Družio sam se sa familijom, fini neki ljudi“ili „Jeo sam, a nijesam fotografisao hranu“ - većina korisnika zapravo je shvatila težinu sopstvene zavisnosti. Jer, trebalo je „preživjeti“ u stvarnom svijetu, razgovarati, zajedno večerati, družiti se, pogledati film, igrati karte ili fudbal ispred zgrade.
Nijesu samo djeca bila u problemu, već i stariji koji su bili uskraćeni za postavljanje dnevnog story momenta. To je vrlo značajna stavka. Jer, kako reče jedna nevjesta, ako te nema svakodnevno na društvenim mrežama, postaješ nebitan, nevidljiv. Sestro mila, ko te slagao da si bitna uopšte?
Koleginici novinarki, kojoj su društvene mreže vrlo bitan izvor informacija,kao i svima nama uostalom, pad sistema nije probudio nervozu, naprotiv. Pročitala je knjigu i pogledala dvije epizode serije, što danima nije uspijevala.
Velja muka
Zanimljivo je i to da su neki žestoki protivnici Tvitera, mreže koju su smatrali nezanimljivom, dosadnom i ograničenom, otvorili naloge zato što je samo njoj moglo da se pristupi. Eto, makar da bi mogli da iskomentarišu velju muku koja ih je snašla i izbace iz sebe dnevnu dozu frustracije. Na pitanje: „Čemu to ludilo?“ odgovor je - ne znam. Valjda navika.
Internet je donio mnogo toga dobrog, ali i lošeg, poput činjenice da nam krade mnogo vremena. Boravak u „analognom“ životu postao je izgleda najveći problem većine naših sugrađana. Zbog toga morate da se zapitate kakvo naravoučenije nosi ovakav globalni poremećaj... I što bi se dogodilo da je ovaj problem potrajao više dana?
Nažalost, vjerujem da bi ovakvi „poremećaji“ lagano mogli da pokrenu ljude na masovne proteste, mnogo veće nego što su ovi trenutno. Jer, kako jedan mladi komšija reče: „Izvršiću samoubistvo od dosade. Od muke počinjem da pričam s majkom.“
