- Najstarija štampana knjiga u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore je „Noctes Atticae“ (Atičke noći). Štampana je u tipografiji Andrije Paltašića - Kotoranina, u Veneciji, 1477. godine. Napisao je Auli Gelije. Zbirka stare i rijetke knjige sadrži oko 10.000 bibliotečkih jedinica. Tu su inkunabule, postinkunabule, stare ćirilične knjige, knjige štampane do 1868. godine i latinične do 1800, rijetka izdanja i minijature. Čuvamo i devet izuzetno značajnih rukopisnih knjiga, pretežno ljekaruša - kaže direktor Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ Bogić Rakočević.
Pitamo ga, ko je bio Auli Gelije. Kaže: „Rimljanin koji je stvarao u drugom vijeku prije nove ere. Na početku, obrazovao se u Rimu. Potom je filozofiju studirao u Atini. Tu su nastale „Atičke noći“.
ANDRIJA PALTAŠIĆ
Čujemo i da to djelo ima antikvarni karakter, a da je neprocjenjivo važno jer su u njemu citati iz nestalih djela 275 autora sa temama iz raznih naučnih oblasti. Primjerak koji se čuva u Biblioteci „Đurđe Crnojević“ štampao je prvi južnoslovenski štapar Andrija Paltašić Kotoranin.
- Ova, kao i ostale Paltašićeve inkunabule, pripada epohi renesanse i svjedoči o izuzetnom talentu u oblasti štamparstva, koji je privrženost zavičaju potvrđivao potpisom – ističući da je Kotoranin. Tekst knjige je reprezentativan, dobro očuvan i sa širokim marginama. Pisan je na latinskom i grčkom jeziku. Primjerak ima 198 listova, uvezanih u neobično lijep povez od zečje kože – kaže Rakočević.
Knjiga se danas čuva u zgradi nekadašnjeg Francuskog poslanstva, gdje je smješteno Muzejsko odjeljenje Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“. Jedna je od tri Paltašićeve inkunabule koje se čuvaju u Crnoj Gori. Prema podacima koje je svojevremeno prikupio Risto Kovijanić, Paltašić je rođen u Kotoru između 1440-1450, a umro je prvih decenija 16. vijeka. Njegova štamparska aktivnost odvijala se u Veneciji između 1477. i 1499. godine. To znači 22 godine poslije Gutembergove Biblije, osam godina poslije prve štamparije Johana Špajera koja je radila u Veneciji 1469, a sedamnaest godina prije Obodske štamparije i Makarijevog „Oktoiha“ 1494. Paltašić je samostalno štampao 40 inkunanbula. Svaka od njih smatra se izuzetnim dometom majstorstva.
Muzejskim odjeljenjem Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ rukovodi mr Zorica Glendža. Ona kaže da ne postoje informacije gdje je taj dragocjeni primjerak „Atičkih noći“ čuvan prije nego što se knjiga našla na Cetinju.
-Znamo da je nabavljena kroz otkup, u vrijeme kada je direktor bio Niko Martinović – kaže ona.
JOVAN VERCELENSIS
Glendža nam je ispričala da je sa „Atičkim noćima“ u prijestonicu stigla i inkunabula „Epistolae sancti Hieronymi“ (Poslanice Svetoga Jeronima). Nešto je mlađa. Štampana je u Veneciji. Štampao je Jovan Vercelensis (Johannes Rubeus Vercellensis). Pripada vremenu kada su štampare angažovali trgovci koji su u prodaji štampanih knjiga vidjeli dobar izvor prihoda i okrenuli se drevnim rukopisnim izvorima. Tako su nastale i „Poslanice Svetoga Jeronima“.
Inkunabula koja se čuva na Cetinju je reprezentativna, sa istaknutim tipografskim obilježjima. Jeronim je rođen kao Eusebius Sophronius Hieronymus oko 340/345. u Stridonu, na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije, a umro 419/420. U Palestini. Bio je crkveni pisac i prevodilac. Osim imena, od Stridona gdje je rođen ničeg nije ostalo. O Jeronimu se sve zna. Savremenici su ga zvali Dalmatinac. Smatran je i začetnikom glagoljice i hrvatskog jezika. Katolička crkva slavi ga kao jednoga od četiri crkvena učitelja nespornoga autoriteta. Ideje rimskog stoicizma prilagođivao je normama asketskog morala hrišćanskog svijeta. Posebno mjesto u njegovom opusu zauzimaju Poslanice. Sačuvano je njih 154.
U Muzejskoj odjeljenju Nacionalne biblioteke Crne Gore držimo tu dragocjenost u rukama. U odličnom je stanju. Djeluje kao da je štampana prije nekoliko decenija. Veliki je majstor svoga zanata bio taj štampar poznat po nekoliko različitih varijacija imena, ali najčešće je Jovan Vercelensis. Njegovo je prezime zapravo De Vianis, ali nije pronađeno ni u jednoj knjizi koju je štampao. Poznat je i kao Johannes Rubeuu ili Rosso. Bio je iz Lesone, koja je sjeverozapadno od Vercelija, u Italiji. Počeo je štampati u Trevizu, gdje je proizveo desetak izdanja između 1480. i 1485. godine. Zatim se preselio u Veneciju.
Katalog knjiga štampanih u 15. vijeku koji postoji u Britanskom muzeju sugeriše da su izdavači s kojima je najčešće sarađivao bili: Lucantonio Giuntu, Madius, Tommaso Trevisano (1487), Fontana (1494), Giovanni di Lorenzo iz Bergama (1495), Hier, J. B. Blondus (1496), Calcedonius (1497), Rasina i Moretus... Dalek li je put od svake te kuće do Cetinja. A prešle su ga te „Poslanice Svetoga Jeronima“.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
