Kraj svakog istraživanja je povratak na početak, sa saznanjem da ste to mjesto prvi put zaista upoznali – glase čuveni stihovi Tomasa S. Eliota. Ispisani na zidu kuće ozidane na sjenkama prošlosti, odbljescima budućnosti i rumenilu okeanskog sutona San Franciska, oni jesu ključ zagonetke druge sezone Netfliksove serije „The OA“.
Pojasevi skepse

Zato je „The OA“ mogla i morala da bude samo dramamisterija. I zbog toga je mistična kuća u koju je stala sva kalifornijska ljupkost neponovljivog San Franciska, glavno poprište druge sezone –i veliki lavirint. Kroz njega seBrit Marling kreće opipavajući prstima, osluškujući i sluteći, iako njena junakinja Preri Džonson više nije slijepa, kao u prvoj sezoni.
Upozorenje: prva epizoda nove instalacije ne gubi vrijeme da gledaocima izvuče tlo pod nogama. Preri više nije Preri, već bogata ruska imigrantkinja Nina (?), što je naslućivala i u prvoj sezoni. Samo, sada u San Francusku neki osjećaj govori joj da to baš i ne štima (?!), prije nego u ekspresnih nekoliko minuta provali da se našla u drugoj dimenziji u kojoj predsjednik nije Obama nego Bajden (?!?).
Tu su i likovi iz njenog mini-kultau kom je u urnebesnoj završnici prve sezone prokljuvila da je, pored usvojene djevojčice ruskog oligarha, ni manje ni više, pazite sad, anđeo (?!?!). Dobro ste čuli. I dobro vežite pojaseve skepse i osude prije nego što seriju Brit Marling bacite u koš pretencioznog hipsterajskog bućkuriša svega i svačega.
Oktopod u kabareu

To će vam biti jasno kada vas, negdje na pola sezone, dočeka urnebesna, groteskna scena u kojoj gigantski oktopodu kabare kupleraju, lascivnim lutanjem pipaka po tijelu junakinje, komunicira sa ruskom imigranštinom...! Ili kada, u sličnoj sceni, zapletena među korjenje vjekovnog stabla na ulici San Franciska, Preri sazna nešto vrlo važno...
Vezivno tkivo serije „The OA“ više priliči nekom psihodeličnom animeeksperimentu smjelijih japanskih autora, nego Netfliksovoj seriji koja vuče na filmsku produkciju američkog Sandens festivala. I znate što... To uopšte nije problem. Jer, simboli koje Brit i Zal iscrtavaju u osam sati televizijske sezone nose poruku sa armirano ojačanom kičmom i podtekstom.
Otuđeni svijet
Sva ta vrtutma oko toga da li je naša glavna junakinja Preri ili Nina, da li pripada San Francisku ili malom gradu iz provincije Oregona, ovoj ili onoj dimenziji i vremenu - jesu sjajna studija generacijske krize identiteta. Ovo jeste naučna fantastika, ali je prije svega i potraga za sobom, na kosmičkom putovanju koje ruši zakone prostora i vremena.

Preri i Nina osjećaju istu kosmičku glad, težinu tuge ovog svijeta, sa obje strane dimenzione barijere postojanja. U toj potrazi za mostom, spojnicom, imaće sjajnu ekipu pomagača iz obje „dimenzije“ - a svaki od njih kao da osjeća iste bolove rasta.
Preri je i dalje beskrajno šarmantna i nepogrešivo umije da probudi egzistencijalni damar u svima koje dotakne. Dodir „Anđela smrti“, kako glasi naziv prve epizode druge sezone, takav je da oživljava onda kad svakog od svojih Prometeja okuje sviješću o lakoći postojanja.
Radikalan rez
U finišu, ključna teza utemeljena je u teorijama moderne psihologije i transakcione analize. Anđeo čija nevinost ne može da se pomiri sa odraslim sobom, učiniće najbolje kada se ponovo suoči sa ključnom traumom odrastanja.
- Dijamant nije ništa drugo nego prašina pod teretom cijelog svijeta - reći će tada naša junakinja i pronaći pravi put do kuće.
Preri je tu tek odškrinula vrata i naslutila, ali nije donijela izvijesnost treće sezone. U završnici osme epizode stiže da napravi radikalan rez: ruši „četvrti zid“ i lansira se pravo u dimenziju gledalaca, naše svakodnevice i realnosti!

Na filmskom jeziku koji doliči adolescentskoj publici i temom koja dribla niz strme ulice krize srednjih godina u San Francisku, Brit Marling je ipak pogodila u metu. Sebe kao autorku i mnogo bitnije - cijelu armiju onih kojima ovakva vizija odraslosti ima prokleto poznat ukus.Stojan STAMENIĆ
FOTO: trendy.pt / tvtime.com / imdb.com