Kraj svakog istraživanja je povratak na početak, sa saznanjem da ste to mjesto prvi put zaista upoznali – glase čuveni stihovi Tomasa S. Eliota. Ispisani na zidu kuće ozidane na sjenkama prošlosti, odbljescima budućnosti i rumenilu okeanskog sutona San Franciska, oni jesu ključ zagonetke druge sezone Netfliksove serije „The OA“.
Pojasevi skepse
U svijetu introverta, kakva jeste kreatorka i glavna zvijezda Brit Marling, bilo koja zagonetka ima mnogo više smisla od igre. Jer, „igra je uvijek takmičenje, a u zagonetalici nema poraženih, možete samo sebe da pobijedite“.Zato je „The OA“ mogla i morala da bude samo dramamisterija. I zbog toga je mistična kuća u koju je stala sva kalifornijska ljupkost neponovljivog San Franciska, glavno poprište druge sezone –i veliki lavirint. Kroz njega seBrit Marling kreće opipavajući prstima, osluškujući i sluteći, iako njena junakinja Preri Džonson više nije slijepa, kao u prvoj sezoni.
Upozorenje: prva epizoda nove instalacije ne gubi vrijeme da gledaocima izvuče tlo pod nogama. Preri više nije Preri, već bogata ruska imigrantkinja Nina (?), što je naslućivala i u prvoj sezoni. Samo, sada u San Francusku neki osjećaj govori joj da to baš i ne štima (?!), prije nego u ekspresnih nekoliko minuta provali da se našla u drugoj dimenziji u kojoj predsjednik nije Obama nego Bajden (?!?).
Tu su i likovi iz njenog mini-kultau kom je u urnebesnoj završnici prve sezone prokljuvila da je, pored usvojene djevojčice ruskog oligarha, ni manje ni više, pazite sad, anđeo (?!?!). Dobro ste čuli. I dobro vežite pojaseve skepse i osude prije nego što seriju Brit Marling bacite u koš pretencioznog hipsterajskog bućkuriša svega i svačega.
Oktopod u kabareu
Jezik pokretnih slika dvoje kreatora serije „The OA“, ekonomistkinje iz Čikaga Brit Marling i njenog prijatelja Zala Batmanglidža (sin iranskih imigranata, homoseksualac, autsajder u modernoj Americi po svim koordinatama), u najmanju ruku jeste nedozreo. Drhtav i naivan, poput uvida u nečiju svesku sa širokim i uskim linijama, sa tek naučenim slovima.To će vam biti jasno kada vas, negdje na pola sezone, dočeka urnebesna, groteskna scena u kojoj gigantski oktopodu kabare kupleraju, lascivnim lutanjem pipaka po tijelu junakinje, komunicira sa ruskom imigranštinom...! Ili kada, u sličnoj sceni, zapletena među korjenje vjekovnog stabla na ulici San Franciska, Preri sazna nešto vrlo važno...
Vezivno tkivo serije „The OA“ više priliči nekom psihodeličnom animeeksperimentu smjelijih japanskih autora, nego Netfliksovoj seriji koja vuče na filmsku produkciju američkog Sandens festivala. I znate što... To uopšte nije problem. Jer, simboli koje Brit i Zal iscrtavaju u osam sati televizijske sezone nose poruku sa armirano ojačanom kičmom i podtekstom.
Otuđeni svijet
Sva ta vrtutma oko toga da li je naša glavna junakinja Preri ili Nina, da li pripada San Francisku ili malom gradu iz provincije Oregona, ovoj ili onoj dimenziji i vremenu - jesu sjajna studija generacijske krize identiteta. Ovo jeste naučna fantastika, ali je prije svega i potraga za sobom, na kosmičkom putovanju koje ruši zakone prostora i vremena.
Ako je prva sezona to činila kroz prizmu stvarnosti moderne, introvertne američke mladosti, otuđene od sopstvenog vremena i prostora - onda je druga to isto prenijela u svijet „ostvarene odraslosti“. Jer, Nina nije ništa drugo nego osoba koja je Preri željela da bude kada odraste. Sa novcem, samosviješću, putevima i raskrsnicama sa kojih uvijek pucaju blistavi pogledi San Franciska, ipak nije dobila ništa. Najmanje sebe.Preri i Nina osjećaju istu kosmičku glad, težinu tuge ovog svijeta, sa obje strane dimenzione barijere postojanja. U toj potrazi za mostom, spojnicom, imaće sjajnu ekipu pomagača iz obje „dimenzije“ - a svaki od njih kao da osjeća iste bolove rasta.
Preri je i dalje beskrajno šarmantna i nepogrešivo umije da probudi egzistencijalni damar u svima koje dotakne. Dodir „Anđela smrti“, kako glasi naziv prve epizode druge sezone, takav je da oživljava onda kad svakog od svojih Prometeja okuje sviješću o lakoći postojanja.
Radikalan rez
U finišu, ključna teza utemeljena je u teorijama moderne psihologije i transakcione analize. Anđeo čija nevinost ne može da se pomiri sa odraslim sobom, učiniće najbolje kada se ponovo suoči sa ključnom traumom odrastanja.
- Dijamant nije ništa drugo nego prašina pod teretom cijelog svijeta - reći će tada naša junakinja i pronaći pravi put do kuće.
Preri je tu tek odškrinula vrata i naslutila, ali nije donijela izvijesnost treće sezone. U završnici osme epizode stiže da napravi radikalan rez: ruši „četvrti zid“ i lansira se pravo u dimenziju gledalaca, naše svakodnevice i realnosti!
Bez namjere da momenat objašnjavamo, samo bi trebalo reći da je lako shvatiti sve one koji su taj potez autorke okarakterisali kao sebicentričan i pretenciozan. Ipak valja dodati: Brit Marling je imala pravo da pokaže koliko joj je projekat „The OA“ bitan i ličan. A ekipi iz Netfliksa i producentima, među kojima je i Bred Pit, kapa dolje. Imali su petlje da serviraju ovo gledaocima.Na filmskom jeziku koji doliči adolescentskoj publici i temom koja dribla niz strme ulice krize srednjih godina u San Francisku, Brit Marling je ipak pogodila u metu. Sebe kao autorku i mnogo bitnije - cijelu armiju onih kojima ovakva vizija odraslosti ima prokleto poznat ukus.Stojan STAMENIĆ
FOTO: trendy.pt / tvtime.com / imdb.com
