Drugi pobjednik
Godinu prije nego što su Izolda Barudžija i Vlado Kalember pobijedili na Jugoviziji1984. Televizija Titograd imala je uspješan debi na izboru za Pjesmu Evrovizije. Tada, „Džuli“ titogadskog djeteta Danijela (Milana) Popovića bila je hit na kontinentu, pogotovo u Njemačkoj, Austriji i zemljama Skandinavije i Beneluksa.
No, to istorijsko četvrto mjesto, do tada najbolji plasman Jugoslavije, ostvarila je pjesma koju je napisao poznati zagrebački autor Mario Mihaljević.Pritom, „Džuli“ za koju je muziku pisao Danijel, ispraćena je na takmičenje sa sumnjom da jeplagijat tada megapopularnog Šejkina Stivensa.
„Ćao amore“, koju su pjevali i Izolda i Vlado, druga je i posljednja pobjednička pjesma Televizije Titograd u doba SFRJ. Napisao ju je naš najpoznatiji tekstopisac Milan Minjo Perić, a muziku je osmislio Slobodan Bučevac, dugogodišnji organizator ,,Sunčanih skala“.
Jezik okupatora
Takva, potpuno banalna ljetnja kompozicija, išla je u korak sa najboljim mediteranskim festivalima tih godina, prije svega sa San Remom. I nekom je, uoči nastupa na Jugoviziji, zasmetao italijanski naziv! Pogotovo zato što je na nacionalnom izboru u Skoplju slavila kao „Ljubavna priča broj 1“, a Titograđanin Minjo želio je da na kontinentalnom takmičenju kompozicija ima malo „evropskiji“ naziv.
Na primjer, pred čelnicima tadašnje titogradske opštine, Minjo Perić morao je da objašnjava zašto se pjesma, recimo, ne bi zvala „Đe si, đevojko!“, a ne ovako, „Ćao amore“, na jeziku okupatora... Ratne rane su se i četiri decenije nakon okupacije zacjeljivale sporije u Crnoj Gori nego u drugim djelovima Jugoslavije. Zbog toga je i muzika, čak i festivalska, sporije puštala korijenje...
Svejedno, Televizija Titograd nije odustala od projekta.Muzički spot, sniman većinom iz helikoptera, bio je u to vrijeme spektakularna promocija našeg turizma već od prvog kadara sa Vladom i Izoldomu daljini, negdje na Gospi od Škrpjela. U narednom, izronili su iz pučine poput sirena - i to u savršeno suvim majicama sa natpisom „Titex“!
Lascivni spot
U narednom „izranjanju“,na bazenuSlovenske plaže Izolda i Vlado samo rukama pokrivaju golotinju, pa još nekako izdržavaju planetarnu gravitaciju usana dok im maestral sa Jadrana igra oko savršeno isfenirane kose... Ma, savršen stereotip bezbrižnog ljeta osamdesetih na našem primorju. Malo lascivniji spot manje je smetao cenzorima od italijanskog naziva, a u Turskoj je, recimo, bio zabranjen.
Na takmičenju u „Gran teatru“ u Luksemburgu, 5. maja 1984. godine, „Ćao amore“ završila je na 18. mjestu od 19 kompozicija. To što je skoro dječja švedska pjesma „Digi-lu Digi-li“ popgrupe Herej pobijedila, sada slabo ko i pamti. Ipak, Minjo Perićbio je toliko razočaran, da nekoliko godina nije ni prijavljivao pjesme za festivale.
Gotovo po pravilu, najveći crnogorski dometi na Eurosongu vezani su za Minjove pjesme. Tako je „Zauvijek moja“, koja je 2005. u Kijevu donijela sedmo mjesto grupi No name, bila njegovo djelo. Iste godine, na jednom od posljednjih albuma Olivera Dragojevića „Vridilo je“, Podgoričanin Minjo potpisao je instantklasik baladu „Nigdje nema te“... I tako, makar riječima jedne pjesme, doveo vječnog Olivera u Crnu Goru.
Stojan STAMENIĆ
