Koliko je Džordan Pil opterećen detaljima i simbolikom najbolje pokazuje serijal promotivnih intervjua koje je dao povodom premijere novog filma „Us“. U njima nosi plavo-crvenu kariranu košulju i bordo jaknu nalik onima koje je imao Džek Torens (Džek Nikolson) u klasiku „The Shining“ (1980). Govoreći o hororu „Us“, drugoj režiji u karijeri, Pil je više puta pomenuo uticaj ovog djela. I naglasio kako mu je njegov tvorac Stenli Kjubrik blizak i po gotovo opsesivno-kompulsivnom, strogo kontrolišućem pristupu snimanju.
Klasna podjela
I zaista, Pil ima pravo da uporedi sebe sa Kjubrikom kad je riječ o trudu, uloženoj energiji i načinu na koji stvara. „Us“ je beskrajno uzbudljiv, unikatan i vrtložan film pun začudne simbolike koja zahtijeva minimum dva gledanja da bi otkrila sopstvenu punoću.
No, iako dijele sličnu opsesiju, fakat je i da filmovi tvorca hitičnog socijalnog horora „Get Out“ (2017) ne mogu ni da se primaknu Kjubrikovim. Kad je u pitanju Stenli, omamljujući segmenti njegovih djela, čije značenje i dan-danas kopka filmofile, uvijek su gradili grandiozne cjeline mnogo veće od sume djelova. Kad je riječ o Pilu, situacija je obrnuta.
„Us“ jeste protkan fenomenalnim scenama, simbolima i parabolama koje tjeraju čisti teror niz kičmu – ali cjelokupna priča ostaje frustrirajuće nezaokružena, nekoherentna, munjena i zbunjena. Daleko od bilo čega što se može okititi epitetom „kjubrikovska“, uprkos baš takvoj ambiciji njenog tvorca.
Film „Us“ (univerzalno značenje „Mi“, ali i simbolična skraćenica od „United States“) bitno je drugačiji od oskarovca „Get Out“. Ovog puta Pil se ne bavi toliko rasnom, koliko mnogo širom klasnom podjelom – još jednom mračnom sjenkom američkog sna.
Četiri dvojnika
Nažalost, nešto što na početku obećava izuzetno filmsko iskustvo, brzo se pretvara u ringišpil kolutanja očima. Da, drugo ostvarenje Džordana Pila donosi više terora, ali ovog puta tu je i znatno manje oštrine zbog simbolike i gomile metafora koje su „poklopile“ i umrtvile priču.
Ta priča vrti se oko četvoročlane porodice Vilson koja dolazi na odmor u ljetnju vikendicu u Santa Kruzu u Kaliforniji. Prije nego što upoznamo supruga Gejba (Vinston Djuk), tinejdžerku Zoru (Šahadi Rajt Džozef) i Džejsona, čudnjikavog dječaka koji se skriva iza maske – shvatamo da njihov matrijarh Adelajda (Lupita Njong'o) krije veliku traumu iz djetinjstva.
Traumatično iskustvo dogodilo joj se još osamdesetih godina, kada je odlutala sa vašara na kom je bila sa roditeljima i ušetala u zlokobnu kuću sa ogledalima na obližnjoj plaži. Jedan od vizuelno najskockanijih djelova budi jezu i obećava interesantan esej o traumatično izgubljenoj bezbrižnosti djeteta.
Očekivanja se uvećavaju u trenutku kada se u dvorištu Vilsonovih pojave muškarac, žena i dva djeteta u crvenim radničkim odijelima. Home invasion segmenat, izdanak podžanra koji nam je dao toliko mnogo genijalnih ostvarenja poput Hanekeovog „Funny Games“ (1997, 2007), ledi krv u žilama.
Vrijeme straha
Pred Adelajdu i njenu porodicu staju četiri kopije – Red, Abraham, Umbrae i Pluton, njihovi dvojnici, takozvani „Privezani“ (Tethered), sjenke koje su napustile podzemlje i došle da uzmu ono što im, prema njihovom uvjerenju, odavno pripada.
Ima li boljeg vremena za film o strahu od drugosti od ovog našeg doba, kad ljudi širom svijeta zaziru da će im nekakav nesrećni imigrant uzeti posao, da će komšijina djeca biti uspješnija od njihovih, da će ih nečije tuđe odluke odvesti u propast? Teško da je Pil mogao da ubode bolji momenat, baš kao i sa pričom o rasizmu u hitu „Get Out“.
„Us“ je film koji je previše ekspertski skockan da bi iko smio da ga nazove ispodprosječnim djelom. Opet, Pil je ovog puta ipak probao da kaže previše stvari odjednom – i tako je pucao sopstvenom filmu u nogu. U ovom hororu je toliko referenci, omaža i ubrizganih ideja, da bi čak i najvećem režiserskom magu bilo teško da ih popiše, a kamoli da ih sprovede u djelo i uveže u skladnu cjelinu.
Prosto i složeno
Rezultat Pilovog tvrdoglavog insistiranja na uvezivanju home invasion filma, klasne revolucije i univerzalne borbe dobra i zla je konfuzni miks Hanekea, kronenbergovštine, hičkokijanskog saspensa i malo zombi začina maestra Romera. Pritom, svi ovi elementi istovremeno djeluju i poprostačeno i „preobjašnjeno“.
Tamo gdje Pil treba da ćuti i ostavi gledaocima da domaštaju realnost (na primjer, otkrivanje porijekla Privezanih), on servira objašnjenje koje više iritira i zbunjuje nego što razjašnjava. Ideja je dobra, ali toliko loše razrađena u scenariju, da postaje smiješna.
Isto važi i za obrnute situacije, u kojima uopšte nije jasno koji zakoni logike funkcionišu u ovom univerzumu. Zašto odrasli, inteligentni ljudi, još sa djecom koju bi trebalo da zaštite, donose odluke kao da glume u poluretardiranim hororima u kojima protagonisti umiru na najgluplji način?
Lupitine oči
Džaba odlične reference na filmske klasike kao što su: „The Goonies“, „A Nightmare on Elm Street“, „Invasion of the Body Snatchers“, „Funny Games“, „Jaws“... Džaba blistavo poigravanje sa propalom kampanjom „Hands Across America“ (1985) i video-spotom „Thriller“ Majkla Džeksona, ili poigravanje dualnošću broja 11, makaza, zečeva iz „Alise u Zemlji čuda“...
Džaba čak i čitava ideja, inspirisana epizodom kultne serije „The Twilight Zone“, koju će žestoki fan Pil oživjeti početkom aprila na televiziji CBS... „Us“ je ipak film koji shvata sebe previše ozbiljno, a ne isporučuje ni dio obećane priče dok žuri i lomi se da samozadovoljno otkriva jednu ideju za drugom.
Ništa što je Pil uradio neće vas natjerati da uzdrhtite kada se sjetite filma „Us“ u poređenju s onim što je učinila Lupita Njong'o. Osobe oboljele od spazmodične disfonije, poremećaja govora koji nastaje kao posljedica psihološke traume, zamjerile su joj zbog toga što je iskoristila način na koji oni govore za specifični, režeći izgovor zloćudne Red.
Njima bi samo trebalo da ponovi ono što je rekla već nekoliko puta: jedno je podražavanje, drugo je inspiracija. Mogla bi i da ih zamoli da ponovo pogledaju film, pa da ukapiraju da govor jeste odigrao bitnu, ali ne toliko krucijalnu ulogu kao njene oči i izraz lica koji proganja.
Za deset, 20, 30 godina, ovaj film biće sigurno pamćen po unikatnoj viziji režisera koji je u tom trenutku grabio u visine sigurnim korakom. Ali, pamtiće ga još i više po glumačkom performansu Lupite Njong'o.
Ocjena: 7/10
Režija i scenario: Džordan Pil Uloge: Lupita Njong'o, Vinston Djuk, Šahadi Rajt Džozef, Evan Aleks Trajanje: 116 min
FOTO: pinterest.com / imdb.com
