Nije više ostalo ptica koje bi mogle letjeti, ako pitate Foals. Ipak, koliko god je mučili demoni našeg vremena, ekipa iz Oksforda stvara pakleno zaraznu muziku za đuskanje. Album „Everything Not Saved Will Be Lost“ je poput impresionističke slike postapokaliptičnog pejzaža, za koju im je veoma bitno da ostane sačuvana.
Invazija robota
U glasu Janisa Filipakisa uvijek je neka drama, urgentnost, poput signala koji vas naprečac opominje da je baterija sišla ispod 15 procenata. Klimatske promjene, svijet vještačke inteligencije i mašina u kom ima sve manje dostojanstvenog posla za čovjeka - teritorija je kojom se kreću perfektno.
Na primjer, udarni singl „Exits“ sa duple ploče „Everything Not Saved Will Be Lost“ je apsolutno remek djelo, iako jeste klasična pop pjesma iz osamdesetih u stilu Tears for Fears. Slika viziju podzemnih višespratnica u koje će se najbogatiji skloniti nakon što gurnu svijet niz ivicu klimatske katastrofe. I to je savršeno zabavna đuskalica za grešnike koji i dalje ne shvataju da im planeta već visi na litici.
„Syryps“ je strastvena i luda najava invazije robota i momenta potpune globalne panike koja bi tada nastala, ako već nije, dok „On The Luna“ donosi spektakularan disko pank. Zarazni ritam „End of Days“ nosi poziv upomoć i „spašavaj se ko može“ od osramoćenog državnika. „Sunday“ je potpuno predavanje za generacije koje žive na pepelu promašaja roditelja, a finiš nosi klavirski lament „završio sam sa ovim svijetom, kao što je on završio sa mnom“.
Opominjuća poruka
Najbolji od svega je utisak da su udarne pjesme sasvim prikladne i meditaciji sa velikim slušalicama u bunkeru svoja četiri postapokaliptična zida - ali i koncertnom maršu i pandemonijumu u kom ćete prepoznati neke savršene istomišljenike. Ispalo je da je odlazak basiste Voltera Džerversa bio pun pogodak. Foals sada više podsjeća na zvuk debi albuma „Antidotes“, koji je umnogome obilježen mat rokom.
Filipakis nam ovog puta pjeva o gotovoj šteti, bez neke velike nade da će se bilo što promijeniti na putu za propast. Baš zato, neki rijetki momenti nove nade djeluju iskreno i snažno - poput poznanstva i pronalaženja novih prijatelja u svijetu nakon katastrofe u pjesmi „Sunday“.
U završnoj „I’m Done With the World (& It’s Done With Me)“, zatičemo usnulu djevojčicu među mrtvim lisicama u vrtu u kom je svaka biljka već izgorjela. Jedno buđenje u tom plamenu je najdirljivija, ali i najpozitivnija poruka ovog opominjućeg komada vinila.
S. STAMENIĆ
Ocjena: 88/100
FOTO: ziher.hr / albumoftheyear.org
