Rad sa životinjama ga smiruje: Petrović je vlasnik 20 grla ovaca, koza ima 60 grla i uz to 25 jarčeva i jaradi. Samo ovako brojna stoka bi dala pune ruke posla, međutim Petrović kaže da ga taj dio njegovog života opušta.
''Zbog svih poslova radni dan mi počne u 4.30 ujutra a zna da se završi jako kasno ako ima neka proslava, ali kada radim sa životinjama ja sam miran i taj me dio dana uvijek oraspoloži čak iako nisam naspavan. Kažu da čovjek koji voli životinje voli i ljude i ja u to stvarno vjerujem. Naravno uz sve ove poslove ne mogu da im se posvetim tokom čitavog dana ali uživam svaki trenutak u tom ''poslu''. Ostatak vremena sa njima provodi čoban u šumi, jer ne volim da ih držim zatvorene u rovovima. Mnogo su zdraviji i ukusniji proizvodi kada životinja ima svoju slobodu'', govori Petrović.
Petrović priča da je svoje stado izgradio bez pomoći države. ''Prijavljivao sam se na programe podrške, dolazili su gledali ali nikada nisam dobio pomoć. Nije ovo neko veliko stado, ali meni je vrijedno i izgradio sam ga sam'', govori Petrović.
Ukus prije izgleda: Konoba u kamenu zvana Jezerski vrh locirana je pokraj puta, na svega kilometar od Cetinja. U ovoj konobi nećete naći eksluzivan namještaj, posuđe, jela izgleda iz gurmanskih časopisa. Umjesto toga, naći ćete domaćinsku, opuštenu atmosferu, jednostavan drveni inventar. U domaćinskoj kući uvijek nasmijanog Dragana Petrovića možete probati hranu koja kako obimom porcije tako i ukusom nadmašuje izgled kojem bi neko možda našao manu.
''Nama je stalo da nam gosti budu zadovoljni. Šta god ko pričao, na kraju moramo biti svjesni da ljudi ovdje dođu da dobro pojedu i popiju. Mi spremamo svu hranu, pečenje spremam ja u opremljenoj prostoriji izvan same konobe, i svako ko jede ovdje može lično da dođe, pogleda i uvjeri se šta mu se sprema. Takođe, većina mesa dolazi iz moje proizvodnje. Jagnjetina i jaretina je moja, a kako nemam uslova da držim svinje to meso kupujem, ali isključivo domaće dobro držane. Međutim, pršut iako kupujem isključivo ga ja sušim i solim na moj način'', priča Petrović.
Naravno osim standardnog spektra jela tu je i tradicionalni njeguški sir u ulju, te domaći kozji sirevi i salate iz bašte domaćina.
''Ja sam veliki pokrovnik domaćih jela, domaćih proizvoda i prije svega organske proizvodnje. Većina mesa je 100 odsto moja, sirevi koje pravimo su naši i sve je organski proizvedeno. Naravno, vremena su takva došla da organska proizvodnja ne može cjenovno pratiti ostale proizvode, te sam primoran da ih dajem po istoj cijeni, ali uprkos tome ne odustajem od tog načina rada, jer je ipak takav ukus mesa i sireva ono po čemu smo prepoznati'', kazao je Petrović.
Najteže je sa ljudima u gradu koji umire: Mnogi bi na njegovom mjestu pali u iskušenje da prodaju veliko imanje i presele se u urbaniju sredinu, ili pak van države. Kako nam priča Dragan, dobar prijatelj mu je jednom rekao – ne bi ti Dragane mogao da živiš u ravnici kao što možeš u ovim brdima. Ta misao je i presudila ostane svoj na svome.
''Polako sam krenuo da gradim konobu, malo po malo dovodio sam mašine, ravnao, dovozio materijal i dizao ovaj objekat. Nije ovo još završeno, imam mnogo toga u planu vremenom da doradim. Za sada tu je standardni ugostiteljski objekat, osim toga radimo i razna veselja, a planiram da napravim i odvojeni prostor za žurke kao i prostorije za konak. Uloženo je dosta, a dolaze sve teža vremena, ipak ne odustajem nastaviću sa ovim proijektom'', govori Petrović.
Najteže je kako dodaje raditi sa ljudima, ali na prvom mjestu mora biti profesionalnost.
''U trgovini i ugostiteljstvu uvijek radite sa ljudima, a to je najteže. Ipak morate biti uvijek profesionalni i svjesni da ne možete ugoditi svima. Devet osoba će da obožava vaše proizvode, naći će se deseta koja će da ih mrzi, ali morate i njih prihvatiti otvorenih ruku sa osmjehom i ponuditi im nešto drugo - ko zna možda im se baš to svidi. Kod mene su dobrodošli svi, svih nacija i vjera i jako mi je bitno da takav ambijent i ostane. Gost je gost i za mene on ima najveću prednost, a ako se sa strancima ne snađem baš najbolje zbog jezičke barijere, onda uvijek može jelo da govori umjesto mene'', priča Dragan.
Nisu ga svi drugovi podržavali, kaže, da su ga prijatelji iz političkih krugova pokušali odgovoriti od te ideje.
''Pričali su mi davno da dobro razmislim jer su još tada znali da će Cetinje polako umirati. Sa tog društvenog aspekta bili su u pravu, sve je manje ljudi a nas je ugostitelja sve više. Cetinje je puno kafića, kafana, restorana i svi rade u tom poslu, a ljudi imaju sve manje prihoda. Cetinje je uvijek bilo poznato po duhovitim ljudima koji su družeći se provodili svoje slobodno vrijeme i to je iznjedrilo anegdote koje se i dan danas prepričavaju. Toga je nažalost sve manje, gotovo i da ga nema. Stare generacije polako pobjeđuje život, a mlađe ili odlaze ili postaju robovi života na društvenim mrežama nesvjesni da gube kontakt sa ljudima'', navodi Petrović.
Minimalac za kafu i rakiju: Petrović je jedan od rijetkih koji je zadržao cijenu kafe i rakije od po 50 centi. Ovo je, kako objašnjava, više radi društva nego zarade.
''Ja sam svjestan da ne zarađujem mnogo sa ovom ponudom, zapravo skoro da ništa i ne zaradim naročito jer nudimo domaću rakiju i redovno plaćamo poreze. Ipak ovo je u duhu onih starih vremena kada je društvo moglo da se okupi u lokalu, da tu provede izvjesno vrijeme, a da ne naručuje samo vodu. Takođe, jako je bitno, naročito za muškarca kada je u mogućnosti da društvu okrene turu, sa ovakvim prihodima naroda, na skupljim mjestima to često nije moguće. Ali ima ovo i benefita. Moj ovakav način poslovanja ''zaradio'' mi je stalnu klijentelu i to mi je jako bitno. Turisti dođu i prođu i to varira od sezone do sezone, ali se stalna klijentela mora dobro čuvati'', savjetuje Petrović.
Ne mora se bježati iz Crne Gore: Kako objašnjava, Dragan nije zažalio što je otvorio objekat u rodnom Cetinju i rodnoj Crnoj Gori.
''Često u svom lokalu čujem mladiće kako planiraju da idu, pretežno u inostranstvo. Imam slobodu kod mlađih od poznanika pa ponekad popričam sa njima i nekima sam i otvorio oči. Mladi u odlasku vide najviše dobru zaradu. To je tačno, ali ih pitam, okrenite se oko sebe, tu ti je drug, brat, sestra, stric, majka, otac. Sjediš ovdje opušteno kao gospodin. A u inostranstvu? Misliš da ćeš tamo imati sav ovaj luksuz? Više para ćeš svakako da zaradiš, ali zapadne zemlje su potpuno zapostavile sve porodične veze koje se ne mogu kupiti za sav novac ovog svijeta. Crna Gora nam stvarno nudi dosta toga, i može se živjeti pristojno ovdje, samo je pitanje da li stvarno želimo da radimo'', smatra Petrović.
(foto: L.Đ.)
