Krvavi posvećenici u 22 godine karijere, finski vitezovi ekstremnog i melodičnog death metala Children of Bodom gradili su reputaciju nepokolebljivih radoholičara. Ove godine albumom „Hexed“ ispitali su granice sopstvenih dometa.
Stari ukusi
Pjevač i glavni gitarista Aleksi Laiho želi da otvori vrata novoj fazi u karijeri. Ne radi se tu samo o „brže, više, jače“ devizi koju ovaj gitarski metal prašinar prati još od prvog albuma „Something Wild“ (1998) koja je bendu i donijela prvi talas popularnosti.
Od klasika „Hate Crew Deathroll“ (2003) do posljednjeg, vrlo znakovitog imena „I Worship Chaos“ Laiho je uvijek bio spreman da bespoštedno eksperimentiše. Na toj nepoznatoj teritoriji uvijek je bio uz druga iz djetinjstva, bubnjara Jaska Ratikainena... Tako velika Children of Bodom avantura traje - kao luda zabava i velika posvećenost. I zato je ovo, u konačnici, veliki metal bend.
„Hexed“ je potencijalno najbolji CoB album od kultnog „Hate Crew Deathroll“ (2003) i to govori mnogo. Na izvjestan način, Finci kao da žele da okrenu novi list. U tome realno nijesu uspjeli, jer ova muzika može se opisati kao „od svega po malo sa prethodnih, pa na kvadrat, pa na kub“. I to je sjajno za fanove. Rezultat je kalorijska metal bomba za već dobro ugojene gurmane, kojoj možda jedino fali neki novi ukus na nepcu.
Široko skretanje
No, to ne bi trebalo shvatiti kao veliki minus - jer od uvodne „This Road“ koja će izvjesno postati horska koncertna poslastica, jasno je da ćemo gledati utakmicu perfektno pripremljenog tima, koji puca od samopouzdanja na svom terenu.
Kada se klavijaturista Jane Varman u velikom duelu suoči sa mačevaocima gitaristima Laihom i Danijelom Frejbergom u pjesmi „Under Grass and Clover“, svaki CoB zaluđenik pomisliće da je na Panteonu metal božanstava! Laiho ne dozvoljava da se tu razbaškarite, naprotiv. „Glass Houses“ dovodi do skretanja u širokom luku, pravo u Had, pakleni mrak u koju smješta melodičnu raskoš ravnu jednom Vivaldiju...
Do kraja albuma imaćete samo jednu zamjerku: materijal je toliko raznovrstan i muzički jezgrovit, da se na tom psihodeličnom metal rolerkosteru vrlo lako izgubiti ili osjetiti vrtoglavicu. No, dobro. To temeljnije metal sladokusce može samo natjerati na novo slušanje.
Zatvoreni krug
U trećoj ili četvrtoj repeticiji potpuno će procvjetati atmosferična „Hecate's Nightmare“, kao i „Platitudes and Barren Woods“ čije se melodije vrlo teško osloboditi u danima i sedmicama koje slijede... Posljednja „Knuckleduster“ miriše na prošlost i fanovima donosi veoma poznat a pomalo zaboravljen ukus - za zatvoren krug na vrlo delikatan način.
Sinteza različitosti, vraćanje ludih, šarenih muzičkih boja pravo u prizmu za jedinstven i moćan snop - to je Children of Bodom u 2019. godini. I to je energija koja je tako potrebna novim generacijama metal bendova.
Sa iskustvom od četvrt vijeka, Finci dobro znaju da je jedina stvar koja im preostaje to da grabe ka hadskoj dubini nasmijano, uzdignuta čela. Nepokolebljivi i nepokoreni, isključivo takvi mogli su da snime dostojan deseti album! S. S.
Ocjena: 82/100
FOTO: loudwire.com / amazon.com
