"Na današnji dan, daleke 1979. godine, katastrofalni zemljotres jačine preko 9 stepeni Merkalijeve skale, sa epicentrom u moru, pogodio je crnogorsko primorje. Preko sto ljudi je izgubilo život, a u Baru najviše, njih 48-oro. Bilo je na stotine povrijedjenih a hiljade ljudi je ostalo bez doma, hrane, odjeće, vode. Stihija je na trenutak paralisala život u cijeloj državi. Zemljotres je napravio pravu pustoš i uništeno je sve ono što je ljudska ruka decenijama i vjekovima stvarala. Pojedini primorski gradovi potpuno su promijenili svoj izgled. Ruševine, patnja, bol, plač, odjekivali su našim primorjem, ali nadu i vjeru da se mora ići naprijed i da se posledice stihije moraju zauzdati, ništa nije moglo zaustaviti. Vrlo brzo tu katastrofičnu situaciju, zamijenila je ljudska solidarnost, nevjerovatna energija i zanos da se stanje mora dovesti makar približno normalnom", naveo je Lalošević u izjavi dostavljenoj Portalu Analitika.
On je naglasio da dostojanstva, solidarnosti, discipline i odgovornosti nikada nije manjkalo ljudima sa ovih prostora i da su ove vrline naših ljudi, tada došle do punog izražaja.
"Ona velika zemlja, najljepša zemlja, sređena zemlja, SFR Jugoslavija, demonstrirala je svoju solidarnost, moć, organizovanost i znanje i pomoć je počela da stiže. Živjelo se i radilo tada po principu “svi za jednog, a jedan za sve” i uz takav način života, sve se lakše moglo prebroditi. Ljudske živote i bol njihovih najmilijih, niko nije mogao vratiti, ali je ostalo sjećanje na bratsku ljubav i solidarnost, kakve danas, u ovim ludim vremenima, teško možemo vidjeti i koje mladje generacije nisu zapamtile. Stoga se danas, sa pijetetom sjećamo žrtava i svih divnih ljudi, ma od kuda su dolazili, koji su pritekli u pomoć. Da sadašnje generacije zapamte a da se mi svi, kao društvo prisjetimo one Njegoševe “u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci”, zaključio je Lalošević.
